magazin
319

Mirza Demirović u Dortmundu radi kao socijalni radnik i pomaže mladim izbjeglicama

Piše: L. Č.
Mirza Demirović iz Banje Luke, sa trenutnom adresom u Dortmundu radi kao socijalni radnik i pedagog za jednu organizaciju sa ciljem pomoći mladim migrantima.

Mirza radi za organizaciju AWO sa mladim migrantima od 12 do 27 godina koji su sa svojim porodicama doselili u Njemačku. U Dortmundu se trenutno nalazi veliki broj imigranata, te veliki broj mladih koji dolaze iz južne i istočne Evrope, Bugarske, Rumunije...

Ova organizacija pruža pomoć mladim ljudima u prelazu iz škole na posao, a često im pomaže i da apliciraju na radno mjesto ili mjesta na kojima mogu uraditi praksu. Također, pružaju im pomoć i pri traženju stana, porodičnim problemima i sl, budući da postoji dosta mladih ljudi koji su zbog nedostatka novca beskućnici ili pak zbog narušenih odnosa s porodicom najviše vremena provode na ulici. U AWO centru se nalazi i centar za mlade ljude gdje se mogu družiti, a dva puta sedmično imaju besplatnu hranu.

"Cilj nam je da izađemo na ulicu, opipamo puls grada, dođemo do tih mladih ljudi, upoznamo ih, uspostavimo povjerenje i pružimo podršku. To je dug proces koji traje mjesecima i godinama dok se stvori povjerenje i osoba pristane otvoreno pričati o svojim problemima", kaže Mirza.

Kaže kako mnogi mladi ljudi i ne znaju za usluge koje ova organizacija pruža, budući da su rijetki to imali u državama iz kojih dolaze. Organizacija u kojoj radi također pomaže izbjeglicama pružajući im i osnovnu pomoć, odjeću, hranu i odmor.

kako je biti izbjeglica, osjetio sam i na vlastitoj koži

Mirza ističe kako je i sam bio izbjeglica, kad se sa 17 godina zbog rata u BiH s porodicom preselio u Njemačku. Nije znao jezik, niti je imao koga da mu pomogne.

"Mi vrlo dobro znamo šta smo prošli i na vlastitoj koži osjetili. Sva ta negativna iskustva odjednom postaju dodatni resursi u radu, možeš ih pretvoriti u nešto korisno i pozitivno jer ti vrlo dobro znaš kako se ti mladi ljudi u tom trenutku osjećaju, šta bi im moglo pomoći i šta im treba. Imaš flashbackove na nekoliko sekundi, prisjetiš se svojih iskustva i toga kako si se ti osjećao, što te tjera da im pomažeš", kaže za Klix.ba Demirović koji radi i kao docent na fakultetu FH Münster, gdje predaje socijalne studije, a svoje znanje i iskustvo pokušava prenijeti studentima, budućim socijalnim radnicima i pedagozima.

"Ja pokušavam biti lik kakav je meni trebao kad sam došao u Njemačku i kad smo na svakom koraku mogli čuti različite dezinformacije. Ja nisam imao socijalnog radnika ili pedagoga koji bi mi pomogao, ali sam zato imao roditelje koji su sve žrtvovali za sestru i mene... Većina klinaca sa kojima sam radio to obično nemaju, šta više, imaju dosta problema sa roditeljima..."

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Ne mogu spasiti svijet, ali mogu uraditi ono što je u mojoj moći

Demirović dodaje kako je svjestan toga da ne može spasiti svijet niti Nordstadt, ali u svojim okvirima i svojim sredstvima, ljudima može biti podrška.

"Svaki dan je drugačiji, nikad nije dosadno, upoznaješ razne ljude, čuješ mnoge priče, mnoge biografije i možeš utjecati na to da se one završe pozitivno", govori Mirza i dodaje kako, tek kad zna da je probao sve što je mogao i što mu je bilo na raspolaganju, onda može reći da je uradio svoj posao.

"Čovjek radi sedmicama, mjesecima i onda dođe trenutak kad ti se klinac obrati - ti si mi govorio da mogu uspjeti, sada želim u školu, želim naći posao, želim upisati zanat, želim promijeniti svoj život, želim terapiju, hoću da prestanem pušiti ili konzumirati drogu. Nadam se da sam im pomogao da izađu na pravi put, da sam im bio podrška da nađu posao, riješe probleme s roditeljima ili se pomire sa djevojkom. Onda i nisu toliko vremena na ulici, to je dobar osjećaj i za mene, jer znam da im je bolje i da život ide dalje", kaže Mirza.