Imao je 89 godina. Čovjek koga mnogi stvaljaju rame uz rame s Dostojevskim i Tolstojem, zaslužan je što je svijetu, ali i svojim sunarodnjacima, otkrio istinu o Staljinovim logorima smrti.
Rođen je godinu dana poslije Oktobarske revolucije, 1918. u Kislodovsku na Kavkazu.
Otac mu je umro prije njegovog rođenja, majka je jedva sastavljala kraj s krajem radeći kao sekretarica.
Njegovu učiteljsku karijeru prekinuo je Drugi svjetski rat, u kome je kao artiljerijski oficir odlikovan za hrabrost.
Ubrzo poslije rata upao je u nevolje - u pismima prijatelju u šiframa je kritikovao Staljina. Osuđen je na osam godina prinudnog rada u jednom logoru u Sibiru. To vrijeme poslužilo je kao insipiracija za njegov prvi roman "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča".
Godine 1964. objavljen je njegov roman Prvi krug, naredne godine Odjeljenje za rak, ali idila je kratko trajala, podsjeća BBC.
Hruščov je smijenjen, a Soljženicin izbačen iz moćnog Udruženja književnika. Godine 1970. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, što je još više razbjesnjelo Kremlj, ali je nije lično primio, u strahu da mu neće biti dozvoljeno da se vrati kući.
Pisao je, međutim, bez predaha - Arhipelag gulag, svojevrsna epopeja Staljinovih logora, naveo je sovjetske vlasti da ga optuže za izdaju, oduzmu državljanstvo i protjeraju iz zemlje.
Poslije raspada Sovjetskog saveza, 1994. konačno se vratio kući.
U Vladivostoku mu je priređen veličanstven doček.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
