{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Tašlihan kroz oči arhitekte Amira Vuka: Mjesto dodira carstava i metafora Bosne

5.8.2017. u 21:44
113
67
Tašlihan kroz oči arhitekte Amira Vuka: Mjesto dodira carstava i metafora Bosne
113
Tašlihan kroz oči arhitekte Amira Vuka: Mjesto dodira carstava i metafora Bosne
Foto: Klix.ba
Odluka da se na mjestu nekadašnjeg spomenika Tašlihana u Sarajevu omogući gradnja te mu se ukine status nacionalnog spomenika, izazvala je veliku polemiku bh. javnosti. Arhitekta Amir Vuk Zec objavio je tekst koji govori o značaju jednog ovakvog spomenika historije za promociju grada i turizam.
"Kameni ostaci Tašlihana, kao krnjavi zubi, govore mnogo o snazi i značaju nekadašnjeg zdanja. Ovih dana Sarajevo je prepuno turista i Sarajlija koji kao da u svetište dolaze i pohode svoj grad, a Tašlihan je mjesto sa najviše selfija. (...) U svim tim turističkim šetnjama gradom mjesto koje je možda najslikanije su zidine Tašlihana, koje su se kao umorni svjedoci historije naslonile na Gazi Husrev-begov bezistan. Ta historijska scenografija je kulisa koja priča i svjedoči jednu veliku istinu o Sarajevu. Ovo je grad koji je pripadao velikim carstvima, gdje carstvo na izdisaju drugom nas prepusti, a mi opet u neznanju, danas carstvo koje nas založi slavimo i u njemu bratski narod vidimo. Tašlihan je mjesto njihovog dodira, tačka potvrde kosmopolitizma Sarajeva (koji nažalost blijedi u ovom vremenu) je tačno na ostacima zida Tašlihana. To je dilatacija svjetova i metafora Bosne. To je jedna od najbitnijih tačaka identifikacije grada, time i Bosne", navodi Vuk Zec na stranici Asocijacije arhitekata u BiH.

Neiskorištenost potencijala



Vuk Zec je detaljno analizirao turističke rute i ponudu našeg grada, kao i neiskorištenost turističkih potencijala. Ističe kako su četiri tačke na kojim treba graditi promotivnu sliku grada Sarajevski atentat (ćoše u Sarajevu koje je bilo svjedok promjene svijeta u kojem danas živimo), Olimpijada 1984. (zimska bajka kojom smo ostali zaleđeni u historiji), Opsada grada i zadnji rat (kad smo bili najgledaniji "reality show of the world" i vijest na CNN-u) i sudar Istoka i Zapada (mali Babilon ili Jerusalem).

"Bilo bi dobro da ima neko da to upakuje, onako kako ovo instant vrijeme traži. A šta mi radimo? Ništa po tom pitanju, ali zato vlast redovno naplaćuje, pa su pravni subjekti čak dužni i zakonski obavezni da plaćaju turističku taksu. Niko ne zna gdje te pare završe, jer vidljivih pokazatelja rada turističkih zajednica nema. Realnost je takva da nijedna od ovih tačaka identiteta u Sarajevu nije obilježena adekvatno", upozorava Vuk Zec.

Podsjeća kako ugao ulice odakle je Princip smrtno pogodio Franca Ferdinanda i Sofiju, što je pokrenulo Prvi svjetski rat, ne bi bio uopće prepoznatljiv da nema postera u izlogu Muzeja Sarajeva. Kaže kako su nekada postojale stope u afaltu i postavku Muzeja Mlada Bosna.

"Recite mi da li ste vidjeli iti jednu turističku mapu koja vas vodi do ovog mjesta kao što vas u Veneciji vode mape do Trga Svetog Marka? A zamislite hologram na tom mjestu. Cijela ulica i most Latinska ćuprija, nekad most Gavrila Principa, bi trebali biti sistemski podređeni tom događaju. Trebalo bi promijeniti pod ulice, arhitekturu podrediti scenografiji mjesta, otvoriti suvenirnice, kafeterije iz tog vremena, galerije sa bibliotekom o tom događaju, obnoviti muzej sa stalnom postavkom", smatra on.

Ističe kako su objekti izgrađeni za vrijeme Olimpijade ruševine o kojima niko ne vodi računa, a da je vrhunac devastirani Olimpijski muzej. Kada je u pitanju najbolniji period za građane Sarajeva - opsada i rat, Vuk Zec ističe kako imamo Tunel spasa, ali da nismo napravili muzej opsade i preživljavanja kolekcije FAMA autorice Suade Kapić, čija je, kaže Vuk-Zec, kolosalna arhiva nadmašila rad mnogih državnih institucija i koja je jedno od najvećih svjedočanstava šta je i kako je Sarajevo propatilo zbog drugih.

"Tu i tamo stoji pokoja tabla na mjestima velikih tragedija uglavnom nedovoljno čitljiva, kao što su i neartikulisane "ruže u asfaltu" kao i nezgrapna spomen-obilježja sa spiskom palih boraca u svakoj općini, koja su vrhunac urbanističke zamisli najvećih urbanista danas - svih načelnika općina, stvarnih vladara prostora. To je nasumično, a ne strateško obilježavanje onog što se ne smije zaboraviti", piše.

Nastavak destrukcije



Istakao je kako je cilj zadnje destrukcije ovog grada bilo je upravo potiranje mjesta kolektivnog sjećanja i da su zbog toga gađane Vijećnica, Pošta, Markale i drugi važni objekti.

"Kako se mi odnosimo prema spomenicima? Bojim se reći da smo u svom neznanju nastavili sa destrukcijom. Imamo sve formalne komisije, zavode koji bi trebali biti neutralni, a znamo svi da se ovdje i šume dijele po nacionalnosti, škole, a bojim se i komisije. Sva ova politika koju biramo, plaćamo, trudi se da taj jaz produbi, a ne da smanji", upozorava.

Kao primjer navodi Gazi Husrev-begov hamam za koji kaže kako je Islamska vjerska zajednica dala na korištenje jednom čovjeku, iako to kao spomenik pripada svima nama jer je to naša historija i historija ovog naroda. Tu se sada nalazi Bošnjački institut u kojem je izložena privatna kolekcija.

Kao sljedeći primjer navodi započetu izgradnju zgrade rijaseta IZ na Kovačima. Podsjeća da je tu nekada bilo stovarište ogrjeva, pa građevinskog materijala koje se čuvalo i bilo planirano za izgradnju hotela. Zatim Žutu i Bijelu tabiju kao dva najbolja vidikovca odakle bi trebale početi sve posjete Sarajevu.

"Žuta tabija je mjesto koje sve kaže o gradu, jer ga sa te strateške tačke jednim pogledom obuhvatiš. (...) Sada je to prepušteno Udruženju zanatlija koji se potrudiše da naprave i postave jeftine, neudobne klupe od oblica, koje nisu ni za Skakavca, sa obaveznom improvizacijom od kafane. Nevjerovatan nemar za tako važan pogled nad gradom", kaže.

Brisanje svjedočanstva o nama



Navodi i kasarnu Jajce, Morića i Kolobara hanove koji bi uz ulaganja postala veliki potencijalni dragulj hotelske ponude Baščaršije, te Gazi Husrev-begov i Brusa bezistane. Na kraju teksta ponovo se osvrnuo na Tašlihan ističući kako je ovo mjesto linija dodira dva svijeta koja se nađoše u Sarajevu.

"Trebalo bi duž zida Bezistana od Ferhadije do ulice Zelenih beretki uz ostatake Tašlihana - tematskim podom, rasvjetom i landscape arhitekturom to naglasiti, da bude svakom čitljivo i jasno. (...) Nestajanjem ovakvih akupunkturnih tačaka gubi se fabula o ovom prostoru. Sami brišemo svjedočanstva o nama, o mjestu našeg identiteta. Svaka intervencija u tom osjetljivom prostoru prevazilazi kompetenciju jedne komisije i traži potvrdu javnosti", kaže.

Poručuje kako Sarajevo postaje važna turistička destinacija, a da Općina Stari Grad ima veliku odgovornost u očuvanju identiteta grada.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Hoćete li gledati novu "Audiciju"?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: