Srđan Gavrilović objavio prvi roman "Ovjerena kopija": Obrađuje temu emigracije i uspon fašizma u Evropi

Roman obrađuje temu emigracije i rada u profesionalnoj kuhinji restorana, smrt roditelja nakon terminalne bolesti, kao i
sveopšti uspon desnice i fašizma u današnjoj Evropi.

Narator, nesvršeni student biznis-marketinga i pisac u ranim tridesetim, nakon dezintegracije dugogodišnje veze seli se iz Belgije u Leipzig gdje se zapošljava kao kuhar u restoranu. Ostaci nekadašnjeg DDR-a stvaraju klimu suzdržanosti i nevidljive distance. Kuhinja je predstavljena kao bojno polje i metafora emigrantskog iskustva.

Svi su zamjenjivi i privremeni, greške se skupo plaćaju. Iza uzavrelih radnih površina i savršeno aranžiranih tanjira talože se umor, usamljenost i neizgovoreni strah od neuspjeha. Dokumentarna perspektiva pokazuje kako emigracija briše individualnost i pretvara ljude u figure jednog sistema, i kako su intimne tragedije utisnute u širi, bezlični mehanizam.
Roman odlikuje i putopisna nota s epizodama iz istočnonjemačkih gradova poput Berlina, Chemnitza, Potsdama.

U tim izletima narator se susreće s ambijentima koji djeluju kao scenografije različitih verzija iste stvarnosti. Gradovi nose žig podijeljene Evrope, nadzora I ideologija koje su oblikovale čitave generacije. Putovanja tako postaju suočavanje s kontinentom koji još nije razriješio svoje narative iz prošlosti, dok se oni vraćaju u novim oblicima. Lična raseljenost junaka ogleda se u političkoj dezorijentaciji prostora kojim se kreće i Evrope koja se istovremeno sjeća zidova i ponovo uči kako da ih gradi. Digresije na odrastanje u poratnom Mostaru devedesetih dodatno produbljuju slike segregacije.

Narator stasava u razlomljenom gradu, među generacijama koje su naslijedile ruševine i prerano ostarjele, zaglavljene između trauma i budućnosti koja nikada nije stigla. Sjećanja na Belgiju se nadovezuju na iskustvo izmještenosti, ali iz druge perspektive, kao prvi susret s uređenim svijetom koji obećava stabilnost dok istovremeno pojačava osjećaj unutrašnje raspolućenosti I trajne nepripadnosti.

U svom osvrtu za Oslobođenje, kritičar Đorđe Krajišnik piše: "Iako bismo mogli 'Ovjerenu kopiju' posmatrati kao autofikcijski prozni tekst, ono što je razlikuje od niza drugih sličnih knjiga jeste istančan osjećaj za detalj i mjeru. Nema glorifikacije vlastitog lika, ne upada se u banalne tlapnje i deskripcije, već se traže autentične pukotine kroz koje će pred čitaoca donijeti knjiga puna dojmljivih rukavaca i mikropriča. Pored toga, u stilskom smislu Srđan Gavrilović vješto balansira između stvarnosnog i fikcije, ne padajući na onom stepeniku gdje ispovjedno preuzima primat nad literarnim.“

Urednica Lamija Milišić u blurbu izdanja sažima: “Generacijska proza Srđana Gavrilovića posvećena je poslijeratnom trendu mlađih naraštaja na Balkanu za radikalnim napuštanjem sistema vrijednosti naraštaja koji su ih porodili. To je trend ciničnog samoodređenja, čije izgaranje u bezidejnosti i liniji manjeg otpora Gavrilović oslikava kao lično oćutjelu poetiku
odustajanja.”

Nakon Buybooka, roman će uskoro objaviti i zagrebački VBZ te jedan izdavač iz Srbije, čime će "Ovjerena kopija" postati dostupna i široj regionalnoj publici.

Biografija:

Srđan Gavrilović (Mostar, 1991) je književnik, jedan od osnivača i glavnih urednika portala za književnost i kulturu Strane. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti "Gabrijel Jurkić" na
grafičkom odsjeku. Studirao je jezike, književnost i marketing. Nakon pet godina u Belgiji, preselio se u Leipzig gdje trenutno piše i radi. Iza sebe ima objavljene zbirke kratkih priča
"Ljetne himne" (2015) i "Nemoj ići u Anderlecht"(2022), dok je "Ovjerena kopija" (2025) njegov prvi roman.