POZIV DRAGOM ISUSU O Isuse kako bih volio, kada bi se udostojo da uđeš u moj stan. Gdje sasvim obične o zidu stvari vise. Gdje se u oknima rano ugasi dan. Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim, da kratki ovaj dan produžim. Kako živim životom sasvim malim. I pun jeda, sa braćom svojom služim. Pričao bih ti o ljudskoj kući. O oknima, koja su pokatkad plava. O vratima, kroz koja pognut moraš uči. O bravi, koja se čvrsto zaključava. Pričao bih ti uz dim obične cigare, O svakom čovjeku i kako se koji zove. I kako jedni uvijek nose haljine stare O kako drugi uvijek nose haljine nove. I kako ima sedam brižnih dana. O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče. I o tom, kako se, kad zaboli rana, šešir na čelo duboko, duboko natuče. Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo, kako se rosa niz prozor sliva. Onda bih ti rekao sasvim nijemo: Isuse, umoran si, tebi se sniva. O lezi, zaspi na postelji ovoj, koju čovjek svaki dan otkupi. Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj. Spavaj samo, a ja ću na klupi.

Cjelonoćni Šop Šopove vodenice melju umrle stihove kroz noć padajuće vode šumeći pijanim vodopadima što poezijom tuku po očima na usnulim ribama. Polusneni konobari mole se jutru ujahalom na sitnim novcima svjetlucavih kusura od cjelonoćne recitacije.

dolazim Vam. Općina me šalje dali sumi 150 KM da imam za puta i ... Pozdrav mom dragom Jajcu i pjesnicima koji se na portalu Šopovih dana na Plivi smješe bez mene. Dragan Mučibabić