Kultura
132

Savremeni knjigovesci: Neobično zanimanje Nine Stanarević

Piše: G. D.
(Foto: Klix.ba)
Banjalučka likovna umjetnica Nina Stanarević još je za vrijeme studiranja pronašla neobičan umjetnički izraz, a danas je to ujedno i njen jedini posao, kojim bi voljela da se, kako kaže, bavi u životu.

Nina je knjigovezac, jedini u Banjoj Luci, osim radnika u pojedinim štamparijama kojima je to samo usputni posao.

"Ideja da se bavim knjigovestvom je došla sasvim slučajno. Na fakultetu sam počela raditi jedan projekat tokom kojeg sam dosta crtala u 'skečbuk'. Kada sam iscrtala svesku koju sam imala, nigdje u Banjoj Luci nisam mogla naći adekvatnu zamjenu - odgovarajući format i kvalitetan papir koji podnosi razne tehnike. Sasvim slučajno sam našla 'tutorijal' da sama napravim 'skečbuk' i tako je sve krenulo. Na kraju sam potpuno napustila originalni projekat iscrtavanja sveski i skroz sam se posvetila istraživanju različitih tehnika, vrsta i varijacija uveza, da bi to na kraju i bio moj diplomski rad", priča Nina.

Taj posao, dodaje ona, nije samo potreba nastala usljed nemogućnosti da se nađe "stvarni" posao, posao za koji je ona, zapravo i školovana.

"Pa, ja na to ne gledam tako. Kao što rekoh, ovo je nešto čime sam se počela baviti na završnoj godini fakulteta i ovo je nešto čime bih se voljela nastaviti baviti u budućnosti. Voljela bih kada bi ovo bio moj "stvarni" posao i to mi je i cilj za 2015. godinu", kaže Nina.

U Banjoj Luci je sve više umjetnika, pogotovo likovnih i pogotovo mladih, koji se udružuju na mnoge načine, pokušavajući tako zaraditi neki dinar. Nina smatra da bi se ljudi istih ili sličnih zanimanja trebali držati zajedno, pogotovo ako u toj zajednici pronalaze potporu i razumijevanje, ma šta ta zanimanja bila. Ako pri tome zarade koji dinar, kaže, još bolje.

"U BiH, odnosno RS, ne postoji tržište za likovnu umjetnost, ali ni za klasične (stare) zanate i ručni rad. Kod nas je ručni rad nešto što dosta ljudi zna raditi, ali sa dolaskom mlađih generacija sve više nestaje. Ljudi jednostavno više ne cijene trud koji je potreban da se nešto napravi ručno. Sve se dobavlja iz Kine po niskim cijenama i u startu je namijenjeno da ne traje dugo. Tako se sve više uvlačimo u začarani krug konzumerizma. Kako ne postoji tržite, dosta umjetnika i zanatlija se okreću stranom tržištu ili internet prodaji na sajtovima poput Etsy.com koji su potpuno posvećeni prodaji ručnih radova", ističe Nina.

Najbolji način na koji bi se mladim umjetnicima moglo pomoći je da im se osigura mjesto za ateljee, da umjetnici izađu iz svojih soba.

"Mislim da bi tako bili mnogo produktivniji. Zatim, da imaju više prilika za izlaganje, da postoje izložbeno-prodajni prostori. Također, bitno je da se radi na promociji kulturnog naslijeđa svakog kraja i da se tehnike, zanati i ručni radovi ne zaborave, da se radi na promociji kod mladih, jer se sve klasične tehnike uz malo mašte veoma lako mogu osavremeniti", zaključuje Nina.