"Ocho Kandelikas" je jedna od desetina pjesama koje je Jagoda napisala i snimila, izvlačeći ih iz bogate muzičke tradicije svog naroda. Pjesme je otpjevala na ladino jeziku, jeziku uz koji je kao dijete odrastala u Bosni i Hercegovini. Jezik i muzičku tradiciju svog naroda ponijela je sa sobom u SAD, nakon što je Drugi svjetski rat razorio njenu porodicu i dotadašnji život
Jagoda je svojim pjesmama podijelila sjećanja na stvaranje muzike sa svojom porodicom u Sarajevu, širom svijeta postala je poznata kao "barjaktar" sefardske narodne muzike, pjevačica i gitaristica.
Rođena je u sefardskoj porodici u Sarajevu 1925. godine, a u SAD je emigrirala 1946. Djetinjstvo je provela u Vlasenici i Sarajevu, odgojena je u skladu sa sefardskom tradicijom u muzičkoj porodici Altaras.
Tokom Drugog svjetskog rata bila je smještena na otoku Korčula. Sa porodicom je pobjegla u Italiju, gdje je upoznala svog supruga Harryja Jagodu, tadašnjeg američkog vojnika, sa kojim je otišla u SAD.
Jagoda je i danas veoma aktivna te u svojim pjesmama iznosi sjećanja na Sarajevo, svoju porodicu, njihove pjesma te spašava ladino jezik od izumiranja.
Za svoju borbu u prenošenju tradicije ladino muzike dobila je 2002. godine nagradu za životno djelo, a snimljen je i dokumentarni film o njenom životu.
