Ovi ljudi pokazali su da pojedinci mogu puno toga napraviti i da angažman pojedinca može promijeniti određene odnose u društvu i u gradu.
Direktor HNK Mostar Ivan Vukoja, koji je na čelo ove kuće došao 2013, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) otvoreno je rekao da je u njegovom programu prva stavka bila ostvarivanje saradnje sa Narodni pozorištem Mostar, što je na neki način i ostvario prvom predstavom "Chick lit". Već u toj predstavi bili su angažirani glumci svih teatarskih kuća u Mostaru koji su pokazali veliko zadovoljstvo početkom saradnje.
Započetu saradnju objeručke je prihvatio i Almir Mujkanović, koji je nakon godinu dana zauzeo vodeće mjesto Narodnog pozorišta Mostar, te su odmah potpisali i memorandum o saradnji kojim su se obavezali gostovati jedni kod drugih i pokušati godišnje napraviti jednu koprodukcijsku predstavu.
"Ajmo na fuka" kruna zajedničkog rada
Kruna zajedničkog rada je koprodukcijska predstava "Ajmo na fuka", koja je premijerno izvedena početkom prošle godine i dala je poseban pečat daskama koje život znače u Mostaru.
"To je prava mostarska predstava za koju je tekst pisao Dragan Komadina, a glavne likove tumače Robert Pehar iz HNK i Saša Oručević iz NP Mostar. Predstava je značajna, ne samo zato što je to saradnja dvije institucionalne kuće nego zato što smo tom predstavom tematizirali i nešto što je jako važno za društveno i političko stanje u Mostaru. Bavili smo se jednom teškom, neuralgičnom temom odnosa ratnog događanja, gdje je ta predstava govorila o dva vojnika od kojih je jedan bio u Armiji RBiH, a drugi u HVO-u i njihovom odnosu i za vrijeme rata i nekim zamišljenim situacijama nakon rata, koje su se događale, odnosno su se mogle dogoditi. Tim smo htjeli pokazati da možemo biti primjer kako se o tim teškim temama može i treba govoriti i da taj govor i bavljenje tim temama može biti pozitivno", pojasnio je Vukoja.
A najbolji pokazatelj toga je bio način na koji je publika primila predstavu, u cijelom gradu.
"Da je riječ o dobroj predstavi, koja nije usko zatvorena u mostarske okvire, govori činjenica da gdje god smo s njom gostovali publika je dobro primila i nije imala problem u razumijevanju te predstave i odnosa u njoj“, ističe Vukoja.
Kako se nadovezuje Mujkanović, vrlo je važno spomenuti niz mikropriča koje su se dogodile vezano za ovu predstavu.
"Dva glumca, od kojih je jedan iz pozorišta, drugi iz kazališta, su imali povijest nekog svog odnosa, vlastitog, ali i zajedničkih prijatelja, pa se sve to zapravo povodom predstave nekako rekonstruiralo i redefiniralo na način da je Robert, koji je iz HNK-a, zvao svoje prijatelje da dođu na premijeru u Narodno pozorište, tako da su neki od njih prvi put nakon rata došli u Narodno pozorište, a prije toga su bili redovni posjetitelji. Saša Oručević iz Narodnog pozorišta je svoje zvao u HNK, tako da se stvorila mreža pozitivnih priča i reakcija“, ističe Mujkanović.
Nema spuštanja umjetničkih kriterija
Naglašavaju kako uvijek paze da ne idu u politizaciju i ne spuštaju umjetničke i kazališne kriterije zbog nekih društvenih potreba, što na koncu i publika prepozna koja je, konačno, u gradu na Neretvi počela pratiti predstave u svim teatarskim kućama.
"Almir i ja smatramo da kazalište treba biti kazalište i da treba raditi prema kazališnim i estetskim kriterijima“, istaknuo je Vukoja.
Na taj način su ostvarili saradnju i sa ostalim teatarskim kućama u Mostaru. Sarađuju sa Lutkarskim kazalištem i Pozorištem lutaka Mostar, te rade koprodukcijsku predstavu sa Mostarskim teatrom mladih čija se premijera očekuje 7. aprila ove godine. Saradnju su dogovorili i sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice, koje im se rado pridružilo u koprodukciji predstave "Mrtve ribe plivaju na leđima", po scenariju Josipa Mlakića.
Razumijevanje kao ključ uspješne saradnje
Predstava govori o jednom prostoru koji ne mora biti imenovan, ali koji je jedan prostor u kojem žive ljudi traumatizirani zbog ratom pokidanih veza. U tom svom stanju rezignacije, razočarenja i bijede pokušavaju dati i pronaći novi smisao u životu, odnosu s ljudima i nekim bivšim prijateljima, s ljudima iz drugih zajednica. Ključ uspješne saradnje, kako ističu Vukoja i Mujkanović, je međusobno razumijevanje, prihvaćanje različitosti i specifičnosti, poštovanja i uvažavanja, što je po njihovu iskustvu jednostavan model koji bi se trebao primijeniti u svim segmentima društvenog života, od sporta do politike.
"Mislim da je to najlakše i da se to u najvećoj mjeri očekuje od ljudi koji se bave kulturom i umjetnošću. Mi smo imali taj osjećaj društvene odgovornosti, da to napravimo i da ne čekamo da neko drugi napravi, pa mi idemo iza njega ili da kažemo, kad nije nitko nećemo ni mi“, kazao je Vukoja.
Na taj progresivan način, nadovezuje se Mujkanović, razmišljali su svi veliki umjetnici. Dodaje kako svi gradovi imaju nijansu sličnosti i nijedan grad nije imun na probleme s kojim se nosi Mostar.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
