Alen Muratović o Otvorenoj sceni Obala: Mi pozorišni i filmski stvaraoci smo vrlo čudna sorta
U srijedu, 10. februara, je na Otvorenoj sceni Obala izvedena predstava "Hadersfild" u režiji mladog i darovitog reditelja Emira Zumbula.
Sada već kultni tekst Uglješe Šajtinca doživio je praizvedbu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu 2005. godine, a predstava je igrana više od 250 puta i još uvijek je na repertoaru.
Glumačku postavu ove predstave čine Muhamed Hadžović, Sanin Milavić, Matea Marušić, Admir Glamočak, Senad Alihodžić i Sabit Sejdinović. Kostim i scenu potpisuje Narda Nikšić, a producent je Benjamin Čengić.
Scena Obala je u prvom redu zamišljena kao studentski poligon, mjesto gdje će studenti Akademije scenskih umjetnosti steći neophodno iskustvo koje će kasnije pretočiti u profesionalne angažmane.
Alen Muratović, glumac i vanredni profesor glume na Akademiji scenskih umjetnosti te umjetnički direktor Otvorene scene Obala, za Klix.ba navodi kako svoje mjesto u Otvorenoj sceni Obala mogu osigurati studenti koji se ističu svojim zalaganjem, predanošću i etičnošću.
Ovaj se koncept slijedi još od osamdesetih godina. Tadašnjim studentima I profesorima je bilo važno da se u pozitivnom smislu nametnu pozorišnoj, ne samo sarajevskoj, nego i regionalnoj sceni. Iz takvog ozračja su izašle kultne predstave kao što su "Audicija", "Tetovirano pozorište", "Mriješćenje šarana", "Mjesečeva sonata" i dr.
Govoreći o važnosti jednog ovakvog pozorišta za studente glume, Muratović ističe:
"Odigrati više od tridesetak predstava prije profesionalnog života je velika vrijednost. Mi ih iskustvu ne možemo naučiti, ono se mora sticati. A upravo je ovaj koncept zamišljen tako da im u tom smislu itekako ide na ruku. Oni također još u svojim studentskim danima imaju želju da sarađuju sa starijim kolegama koji su se već dokazali u poslu. Studenti režije angažuju profesionalne glumce za svoje zadatke, bilo pozorišne, bilo filmske. Studenti glume za svoje diplomske radove također angažuju kolege da zajedno rade na njihovim ispitima. Treba li napominjati da se kolege odazivaju da rade besplatno? Sve nas vuče ljubav ka našem pozivu i velika strast za bavljenjem našom umjetnošću. To je jedan predivan spoj i veliki dobitak".
Navodi kako nemaju isključivo ciljanu grupu, no da se može primijetiti da ih posjećuje mlađa publika, pa i srednjoškolci.
"Mislim da okupljanjem takve publike dobijamo na interesovanju za našu Akademiju. Siguran sam da će se na našim predstavama i ostalom sadržaju koji nudimo ta ista publika “zaraziti” našom umjetnošću. Sigurno je da će neki od njih dolaziti na naše prijemne ispite i postajati dio naše velike porodice".
Na Akademiji scenskih umjetnosti se uvijek vrijedno radi. Jedan period ispita je iza njih i već se pripremaju za drugi. Ispitna produkcija je obimna i iz nje crpe svoj repertoar, a u narednim mjesecima publika će imati priliku vidjeti šta su to studenti radili u zimskom semestru kroz nekoliko diplomskih ispita koji su tek u pripremama, uz ispite koji su već na redovnom repertoaru Otvorene scene Obala.
Na sceni Obala će krajem marta biti održana prva premijera u koprodukciji Otvorene scene Obala i Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. U pitanju je predstava "Svakog trena mislim na te zemljo moja" u režiji Stevana Bodirože. Predstava je zamišljena kroz tri dramska teksta i igrat će se u Zenici i Sarajevu.
Na upit o tome u kakvom se stanju nalazi pozorište u BiH, uzevši u obzir i sam težak položaj kulture, te imaju li mladi ljudi još uvijek vjere u to da pozorište mijenja svijet, da li i dalje žive ideali, Muratović odgovara:
"Da, poznato je nažalost da stanje nije dobro. Kao ni mnoge druge stvari od vitalnog značaja za opstanak civiliziranog društva. A valjda se još uvijek takvim smatramo. Mi pozorišni, pa i filmski stvaraoci smo vrlo čudna sorta. Sorta koja ima 'nadnaravne' mogućnosti da se 'tuče' svojim oružjem. Naša 'municija' je punjena plemenitim namjerama, obrazovnim, edukativnim, etičnim, kreativnim punjenjem. Mi se tim stvarima vrlo rano inficiramo i od toga nas niko ne može izliječiti. Mi ćemo uvijek vjerovati da nešto možemo promijeniti. Jer uistinu možemo mnogo. Kada bismo se vratili na sami postanak pozorišta, u antički period, vidjeli bismo da ono ne može samo bez dvije stvari - glumca i publike. Publika je nešto što naša pozorišta još uvijek održava u životu. Naša sreća je da još uvijek imamo relativan broj građana koje pozorište zanima. Jer da se pitaju glavešine 'Mordora', odavno bi se crni oblaci nadvili".
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
