"Samo nek ne puca" predstava je o nama. O Bosni i Hercegovini, o njenim stanovnicima, o odnosu međunarodne zajednice prema BiH.
"Samo nek ne puca" postao je žargonski izraz za mirenje sa sudbinom, apatiju. Ukratko za nečinjenje.
Predstava "Samo nek ne puca" politička je satira s elementima farsičnog, grotesknog, te predstavlja jedan novi diskurs govorenja o prošlosti, s ironijskim i elementima crnog humora.
Predstava na momente drsko progovara o nama tjerajući na razmišljanje, pročiščenje, katarzu.
Grupa Bosanaca i Hercegovaca smještena je na Institutu za mir i demokratiju gdje ih uče kako a nastaviti dalje. Kako razgovarati.
Njihovi mentori, tj. međunarodna zajednica ne znaju ništa o njima. Ono su za njih statistika.
A nije da nemaju dodirnih tačaka. Osim što se po izgledu ne zna ko su dijele i iste "interese": ljubav prema cigareti, mržnju prema homoseksualcima, prema miješanim brakovima, jedni prema drugima…
Jednostavno nakon ove predstave zapitate se mora li biti baš tako i da li je dovoljno "samo da ne puca".
Uloge u predstavi tumače: Alen Muratović, Džana Pinjo, Ajla Cabrera, Sanin Milavić, Mirza Dervišević, Adnan Goro i Edhem Husić.
Scenografuju potpisuju Tanja i Stjepan Roš, kostimografiju Lejla Hodžić, koreografiju Mark Boldin, muziku Audio InFunktion.