Djeca dane provode na ulici u igri...
Privrženost ljudi gradu je snažna; primjetna je i u najkraćem razgovoru. Možda je razlog te čvrste veze upravo burna historija koju je grad prebrodio zajedno sa svojim stanovnicima. Kako god, Sarajevo je ponosan grad. Njegovi građani – ponosni ljudi. Najpoznatija pjesma o Sarajevu, autora Alije Hafizovića, govori o toj privrženosti: "Ti si bio velik, a rodio se ja… / S Igmana uz osmijeh slao si mi san… / Dječak koji raste zavolio te tad, / ostao je ovdje, vezan za svoj grad… / Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam, / putevi me svi tebi vode, / čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja, / Sarajevo, ljubavi moja..."
...a neko od njih nacrtao je s ljubavlju i ovaj grb grada.
Grb simbolizira brda oko Sarajeva i karakteristične krovove kuća, zidine oko grada, rijeku i dolinu, most i sarajevsku kapiju. Upravo zbog te ljubavi usađene u stanovnike ovoga grada od malih nogu, grb je čest motiv na grafitima, crtežima, pa čak i odjeći…
Iz daljine, preko studentskih domova, drugačije lice Sarajeva...
More zgrada i nebodera visine od četiri do osamnaest spratova postalo je vremenom simbol socijalističke stambene kulture. Kulturno-društvena infrastruktura i dalje predstavlja problem Ali-pašinog Polja, ali i drugih sličnih sarajevskih naselja, premda se stanje pomalo popravlja. Unatoč svemu, ljudi koji tamo žive ponosni su, i vole svoj dio grada.
Ovo je jedna od novih sarajevskih džamija...
Crkveni tornjevi, zvonici i munare imaju veoma značajnu ulogu u panorami Sarajeva. Gotovo naslonjeni jedni uz druge, oduvijek su predstavljali jedinstvenu sliku koja je bila usporediva samo sa jednim gradom na svijetu – Jerusalemom. Religija nije imala poseban značaj u socijalističkom društvu, pa su velika naselja građena bez vjerskih objekata, koji se tek u posljednje vrijeme izgrađuju. Kako su ovi objekti arhitektonski moderni i drugačiji u odnosu na tradicionalne džamije i crkve, nekim građanima Sarajeva još uvijek se teško navići na njihov izgled.
Na kraju puta, blizu Aerodroma – Sarajevski tunel.
Ovo je trag granate koja je pala na ulaz Sarajevskog tunela. Tunel je iskopan ispod aerodromske piste, a spajao je opkoljeni grad s naseljem Butmir, koje nije bilo okupirano. Tih 720 metara uskog tunela predstavljalo je slamku spasa na koju je grad disao tih godina. Kroz njega su u Sarajevo stizali prijeko potrebni lijekovi, medicinska oprema, hrana, oružje i druge osnovne potrepštine za život i odbranu. Tamo se danas nalazi muzej, a tunel, koji je zatvoren i urušen, postao je simbol sarajevskog otpora.
Na ulicama Sarajeva mnogo je ovakvih tragova od granata, a oni koji su naknadno obojeni crvenom bojom poznati su kao Sarajevske ruže. Ovaj posebni spomenik stradanju, gotovo poetičnog naziva, nalazi se na onim mjestima na kojima je granata ubila najmanje troje građana Sarajeva. Neshvatljivo je kako se moglo desiti da su brojne ruže prilikom obnove ulica uništene.
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u nedjelju. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na
www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.
