Bona, koji je prije pet godina na Jazz Festu gostovao sa svojom grupom, u ovoj prilici je nastupio solo. Muzičar od malih nogu, već kao mladić iz rodnog Kameruna seli u Njemačku, zatim Francusku, da bi stalno prebivalište našao u Americi, gdje krajem prošlog stoljeća postaje jedan od najtraženijih basista i pjevača.
Nastupa s imenima kao što su Pat Metheny, Bobby McFerrin, Didier Lockwood, Mike Stern...
Na nastupu je Bona po potrebi svirao na svom petožičanom Fodera Imperial basu ili akustičnoj gitari, koristeći se nizom elektronskih procesora zvuka. Dvije pjesme izveo je samo nasnimavajući (overdubbing) slojeve svog glasa, koji su preuzimali ulogu vokalnih intervala ili oponašali instrument. Bonin stil odlikuju pristupačne i melodiozne kompozicije, izrazito konsonantne harmonije, virtuozno falsetto pjevanje vibrantnim, pomalo hrapavim glasom, uglavnom na duala jeziku.
Ponekad svira izrazito perkusivno, te pjeva na taj način (svojevrsni beatboxing).
Iako bi samom konceptu Boninog nastupa baziranog na intimnoj interakciji sa slušateljima više odgovarao komorni ambijent, ovako je više ljudi imalo priliku da ga čuje (velika dvorana Bosanskog kulturnog centra bila je puna). Bona nam je priredio svojevrsni one-man show, s odlikama vrhunske stand-up komedije, uz spontanu interakciju s publikom. Ipak, insistirajući previše na tome, nastao je nesrazmjer između muziciranja i konverzacije s publikom, u korist ovog drugog. Bona je dopustio da njegova teatarska persona, ma kako karizmatična i duhovita, prevagne nad personom muzičara.
S malim kašnjenjem, na drugom koncertu publici se predstavio holandski Rosenberg trio. Stochelo, Nous'che i Nonnie Rosenberg su sljedbenici muzičkog izraza velikog Djanga Reinhardta, čije ime je sinonim za gypsy jazz ili jazz manouche.
Iako se njihov repertoar uglavnom sastojao od Djangovih stvari (Nuages, Dream of you, Hungaria), najdojmljivije su bile izvedbe pjesama For Sephora, njihove najpoznatije autorske kompozicije i Ochi chyornye, ruske pjesme iz devetnaestog stoljeća. Njihovo striktno slijeđenje konvencija manouchea zna na momente biti monotono, ali to nadoknađuju virtuoznom muzičkom izvedbom. Ritam gitara Nous'chea Rosenberga je temelj grupe. Njena nenametljiva, tiha prisutnost produkt je nepogrešive izvedbe, reskog tona, te precizne i brze desne ruke.
Večeras se festival nastavlja koncertima Davea Hollanda i Pepea Habichuela Flamenco quinteta, te Super trija Scotta Hendersona, Dennisa Chambersa i Jeffa Berlina.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
Prijave za Vučko Trail 2024 zatvaraju se 24. maja, interesovanje je rekordno
