Nihad Kreševljaković nagrađen prestižnom Kairos nagradom: Ovo je podstrek, ali i obaveza
Svečano je bilo 28. aprila u pozorištu Deutsches Schauspielhaus u Hamburgu, a Kreševljakoviću je nagrada zvanično uručena pred gotovo 1.000 zvanica.
"Nihad Kreševljaković je višestruko talentovan kulturni radnik sa naglašenom sposobnošću umrežavanja, kao i inspiracija i mentor brojnim kolegama. Sa sumornom političkom i ekonomskom situacijom u svojoj domovini djeluje kombinujući idealizam, istrajnost i pragmatizam. Komitet za dodjelu Kairos nagrade prepoznao ga je kao predstavnika vitalne, ali finansijski izraženo osiromašene i nepodržane kulturne scene u devastiranom regionu, čiji predvodnici rijetko uživaju adekvatnu pažnju zapadne Evrope i još rjeđe dobijaju priznanje za svoj rad", navedeno je u obrazloženju žirija povodom izbora Kreševljakovića kao ovogodišnjeg dobitnika nagrade.
Nakon što je s nagradom Kairos stigao u rodno Sarajevo, razgovarali smo s Nihadom Kreševljakovićem koji nam je, ne krijući sreću i ponos, rekao da mu je ova nagrada veliki podstrek, ali i obaveza.
"Stvar je u tome da radite nešto godinama i to je jednostavno nešto čime se bavite, a onda vam neko kaže da ste za taj svoj rad dobili nagradu. Sigurno ima još puno ljudi koji tu nagradu vjerovatno više zaslužuju, ali jasno vam je da je to što radite neko prepoznao i nagradio na najljepši mogući način. Osobno vjerujem i u kazne i u nagrade i ne bih bio iskren kada bih rekao da mi to ne znači mnogo. Ipak, s druge strane ono što radim sigurno bih nastavio raditi na isti način i da nisam dobio nagradu. Ne bih to opisao primarno kao podstrek, iako svakako jeste, ali prije svega to doživljavam kao je jednu lijepu, ali veliku obavezu i prema ljudima koji su mi je dodijelili, a i prema samom sebi", rekao je Kreševljaković za Klix.ba.
Priča nam kako je krajem prošle godine saznao da je kandidat za Kairos nagradu i ističe da mu je, s obzirom na to da je riječ o prestižnoj nagradi, bila velika čast. Poput nagrade su mu izgledala pisma preporuke koja su mu poslali kolegice i kolege s kojima je imao zadovoljstvo sarađivati, a trenutak u kojem je saznao da je dobitnik nagrade opisuje kao nevjerovatan.
"Sama ceremonija dodjele nagrade bila je vrhunac svega toga, divni ljudi iz Fondacije Alfred Toepfer se zaista potrude da taj događaj nikad ne zaboravite. Kreativni i prezanimljivi predsjednik odbora Fondacije Ansgar Wimmer mi je to odmah obećao i tako je i bilo. A onda činjenica da su među tih 1.000 ljudi, koliko ih je prisustvovalo dodjeli nagrade, članovi moje porodice, prijatelji iz Sarajeva, Njemačke, Holandije, San Marina te ljudi čiji rad cijenite i koji su vam i inspiracija, to je zaista bilo veoma emotivno. Posebnu zahvalnost dugujem Amiri Medunjanin i Anti Geli koji su svojim nastupom sve učinili još posebnijim i naravno Wilemijn Lamp i Chrisu Keulemansu koji je održao govor. Kada slušate riječi tog čovjeka, kojeg beskrajno cijenim, onda se zaista osjetite kao da ste nešto postigli u životu", rekao je.
Ljudi koji rade u Fondaciji Alfred Topfer veoma su posvećeni svom poslu, kaže naš sagovornik, a jedna od stvari kojom se bave je i dodjela Kairos nagrade koja ima za cilj prepoznati pojedince i njihov rad u pravom trenutku.
"Mene je kao kandidata ispred fondacije predložila Uta Gielke. S obzirom na to da se radi o jednoj od najvećih evropskih nagrada takav koncept je izuzetno hrabar i za njega treba veliki rad i znanje. Sve što znam je to da iza mog odabira za dobitnika nagrade stoje razgovori sa ogromnim brojem ljudi iz različitih krajeva Evrope, a finalnu odluku donosi žiri sastavljen od veoma uglednih stručnjaka iz različitih oblasti među kojima su Nike Wagner, Monika Sandack, Christoph Stolzl ili Sharmin Langof čiji rad i sam veoma cijenim, a koja je također i dobitnica iste nagrade 2011. godine", rekao je.
Govoreći o shvatanju važnosti kulture na način na koji to radi Fondacija Alfred Toepfer, naš sagovornik je izrazio nadu da će situacija na bh. kulturnoj sceni jednog dana biti drugačija.
"Kod nas je teško da nagradu takve vrste dobije i neko iz BiH, a kamoli neko iz Nijemačke, Mađarske, Turske, Islanda…. Mi svakako imamo puno razloga i praktičnih dokaza o važnosti kulture i umjetnosti, ali oni koji bi tu promjenu odnosa prema umjetnosti i kulturi mogli donijeti, za sada to, očigledno ne doživljavaju pretjerano bitnim. Objasniti im da je to pogrešno je vjerovatno je, također, u ovom trenutku vrlo kompliciran posao", zaključio je Kreševljaković.
Nihad Kreševljaković je direktor Međunarodnog teatarskog festivala MESS. Diplomirao je na Odsjeku historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom opsade Sarajeva, zajedno sa prijateljima, snimao je prizore iz života pod opsadom i dokumentovao svakodnevnicu svojih sugrađana, a nakon rata jedan je od suosnivača lokalne nevladine organizacije Videoarhiv-Biblioteka Hamdija Kreševljaković. Jedan je od autora filma "Sjećaš li se Sarajeva" koji se bavi periodom opsade, a od 2012. do 2016. obavljao je i posao direktora Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a. Prošle sedmice je u punoj sali Pozorišta mladih održana premijera njegovog novog dokumentarnog filma "Don't cry for me Sarajevo – Susan Sontag u Sarajevu".
