Neprepoznavanje važnosti kulture: Svi pokušaji da MESS dobije svoju scenu završili neslavno

"Vlasti to ne prepoznaju. To nije u njihovom radaru interesovanja, jer ne donosi profit. Potrošnja je prostor korupcije koji dalje postaje prostor za bezbrojne malverzacije, kupoprodajne odnose i namještanje po stranačkim linijama ljudima koji porobljavaju ovaj grad. Oni siromaše njegovu duhovnost da bi nas pretvorili u parče teritorija gdje će živjeti neka etnička plemena bez stubova civilizacije", rekao je Mustafić.

Očito je da festival MESS dijeli tužnu sudbinu drugih kulturnih institucija i festivala. Kreševljaković naglašava da sigurno postoje mjesta po svijetu koja bi bila puno ponosnija na činjenicu da njihov grad ima festival s tako dugom tradicijom i takvim dostignućima kakva karakteriziraju MESS.

Nebriga o postojećoj kulturnoj insfrastrukturi

U isto vrijeme postojeća kulturna infrastruktura je zanemarena i zapuštena, jer nema sistemske brige o njihovom djelovanju, izgledu i funkcionalnosti. Mustafić i Kreševljaković podsjećaju da je posljednja zgrada jednog teatra u Sarajevu napravljena 70-ih godina (Pozorište mladih Sarajevo), a da je SARTR posljednji teatar koji je osnovan u formi javne ustanove, a kojem je kasnije dodijeljen prostor nekadašnjeg CDA.

"Vjerovatno bi se moglo govoriti o raznim stvarima kada je riječ o ovoj temi, ali ono što je suština je to da zapravo očigledno živimo u vremenu i u društvu u kojem se ideja o otvaranju novog teatra ne doživljava kao nešto što bi unaprijedilo prostor u kojem živimo. Očigledno živimo u vremenu u kojem su političari zaokupljeni primarno osobnim interesima, a njihovo djelovanje ograničeno je pukim populizmom. I oni pojedinci koji pokušavaju nešto učiniti nemaju podršku ni vlastitih stranaka, a kamoli šire političke scene. Za takve poteze su potrebni mnogo ozbiljniji političari s vizijama i idejama, a bojim se da mi ne živimo u to vrijeme. Mi živimo u vremenu kada se kina pretvaraju u kafane, kada nestaju domovi kulture, kada se na prostore najuglednijih naših ustanova gleda kroz prizmu kvadrature i mogućnosti da se tu smjesti kakav tržni centar, pivnica, kafana... Prirodno je da u takvom ambijentu većina naših političara smatra adekvatnim da otvaraju semafore, trotoare, kružne tokove i tržne centre, a ne pozorišta, muzeje, galerije...", rekao je Kreševljaković.

Dodaje da živimo u vremenu poremećenih poimanja vrijednosti, u kojem s jedne strane imamo "višak mišljenja" i površnost, a s druge želju da se reduciraju slobode i izražavanje drugačijih mišljenja.

"Svako društvo mora imati prostore gdje će se stvari preispitivati. Ako nema toga, onda živite u kavezu i nekakvoj diktaturi. Činjenica da ni u prijašnjem sistemu nismo imali slobodu govoriti o bilo čemu i kritizirati nije razlog da tako bude i danas, s tim da se te slobode danas uskraćuju onim koji nisu dio općeprihavećenog narativa. Ovdje bih dodao i da je takav odnos znatno doprinio krahu bivšeg sistema pa ne sumnjam da će i ovaj, kao i svaki koji se pokuša obračunati sa slobodom ljudi, manje ili više slično završiti", rekao je.

Mustafić naglašava da se priča o MESS-u može prenijeti na priču o višedecenijskom obećavanju gradnje Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, gradnje koncertne dvorane ili zgrade Akademije scenskih umjetnosti.

"Sarajevo se pretvara u jedan periferni konzumeristički centar u kojem se umjesto kulturnih potreba razvija neoliberalna potrošačka potreba za kupovinom. Ova vlast kulturu smatra subverzivnim ljevičarskim hobijem, njima je kultura tek nužno zlo naslijeđeno iz prošlih vremena. Njima je kultura neprijateljski akt, jer je ona integrirajuća, a ne separatistička i izolacionistička", rekao je Mustafić.

Nada da kultura neće završiti na marginama

Bez obzira na sve probleme s kojima se kulturni radnici suočavaju i na činjenicu da grčeviti otpor koji pružaju često nije prepoznat, Mustafić vjeruje da u BiH postoji dovoljan broj kritičke mase koja može pokrenuti stvari naprijed i ne dopustiti da kultura padne na margine.

"Sve se učinilo da kulturni život i njegov intenzitet zamru. Da bi festival zadržao kvalitet i renome potrebna mu je finansijska podrška, a znamo da kod nas sredstva ne dolaze na vrijeme. Umjesto na početku godine, rezultati konkursa se objavljuju na kraju, kada su svi programi već realizovani na kredit. Sve to vrijeme vlast prema nama ima neku vrstu ucjenjivačkog odnosa", rekao je Mustafić.

Istina, u takvoj situaciji najteže je institucijama koje se bave internacionalnom kulturom, jer one moraju biti vrh produkcione piramide. Mustafić se nada da će MESS, festival koji živi od 1960. godine i koji je identitarna činjenica bh. kulture, opstati.

"MESS je neodvojivi dio naših ličnih biografija i nadam se da će i dalje opstati prije svega kao jedan prozor u svijet, jedan prosvijetljeni umni prostor naše slobode. Mislim da bez ovih festivala i kontinuirane konekcije s internacionalnim prostorom mi postajemo strašna i uboga kasaba, jedan prostor civilizacijskog mraka", zaključio je Mustafić.