Bezvremena djela
43

Najdugovječnije predstave u bh. teatrima: Neke je nemoguće pogledati samo jednom

Piše: El. Lj.
Predstava "Umri muški"
Predstava "Umri muški"
Predstave koje se na pozorišnim daskama kontinuirano i u istoj glumačkoj postavi izvode decenijama i pri tom igraju za kartu više potvrda su kvaliteta kulturnog života, a u historiji bh. teatra nisu rijetkost.

Bh. teatri mogu se pohvaliti predstavama koje vas tjeraju da ih nakon prvog gledanja pogledate još jednom, a onda još nekoliko puta. Jedna od takvih je predstava "Umri muški", najduže izvođena predstava u historiji bh. teatra. Riječ je o diplomskoj predstavi Tatjane Šojić koja je na redovnom repertoaru Kamernog teatra 55 od 14. februara 1990. godine.

"Naš glumački ansambl čine neka od najpoznatijih i najpriznatijih imena bh. glumišta, a naše predstave se, većinom, igraju 'za kartu više'. Sala uvijek puna, a telefon za rezervacije zvoni i po mjesec dana unaprijed, samo da se stigne rezervirati karta za predstavu. I često je i tada prekasno. Neke predstave čovjek ne može pogledati samo jednom. Gradivo se mora obnoviti i desetak puta. Predstava 'Umri muški', u kojoj već 28 godina igraju neponovljiva Tatjana Šojić i dva glumačka asa Admir Glamočak i Senad Bašić, je uvijek rasprodana. Od diplomske do kultne predstave, prokrčila je sebi put i postala jedna od najdugovječnijih predstava na cijelom Balkanu", rekao je dramaturg Kamernog teatra 55 Vedran Fajković.

Slična je priča i s predstavom "Ay, Carmela" koja od februara 1999. godine obara rekorde trajanja i gledanosti u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). Na kvalitetu ove kultne predstave koja donosi priču o glumačkom i ljubavnom paru (Carmeli i Paulinu) koji je u okolnostima Španskog građanskog rata primoran igrati predstavu kao posljednju milost za vojnike, ratne zarobljenike koje fašisti sutradan namjeravaju streljati, SARTR odgaja generacije.

"Dugovječne predstave su skoro pa incidenti u našim teatrima, jer su nam životi postali zagušeni instant vrijednostima. Igrati predstavu 18 godina za teatar znači imati nešto neprocjenjivo, bogatstvo koje treba njegovati i srećom SARTR to i čini", rekla nam je Selma Alispahić koja s Draganom Jovičićem i Jasenkom Pašićem igra u ovoj predstavi.

Predstava
Predstava "Ay, Carmela"

Dodala je kako na taj način podsjećaju publiku zašto tetar u historiji ljudske civilizacije postoji više od 2.500 godina.

"Dobra priča, vrhunsko glumačko umijeće i iskrena ljudska emocija. Veoma je važno ne potcjenjivati publiku, ljude treba izazvati da misle svojom glavom, da se ne boje pokazati emociju, da se ne ustručavaju postavljati pitanja, da imaju hrabrosti i vjere u moć individue... Sve to predstava 'Ay Carmela' nudi i zato već godinama postoji kao svojevrsna zastava Sarajevskog ratnog teatra i smisao njegovog postojanja", rekla je Alispahić.

Osamnaest godina igranja će u martu ove godine napuniti i opera "Hasanaginica" kompozitora Asima Horozića, koja se izvodi na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Riječ je o operi u tri čina koju je režirao Sulejman Kupusović.

"Kada se desi jedan tako dug život predstave, a neka izvođenja postaju čak i punoljetna, govorimo o snazi, ljepoti i univerzalnosti umjetnosti. Život predstave je kao organizam koji raste i razvija se, prilagođava se, živi s vremenom u kojem djeluje, ali i izvan njega. Njeguje misiju očuvanja svog identiteta i ispraća razne generacije umjetnika, publike... Biva svjedočanstvom vremena. Dug životni vijek govori o kvalitetu, svom unutrašnjem govoru koji čujemo kao eho koji ne zaboravljamo i kojem se iznova vraćamo. Jer nas inspiriše, jer nas hrani dobrim i lijepim emocijama. Život su vrijeme i prostor i dobro je biti zarobljen u prostoru jedne predstave... poželimo nekada i vječno, da nas nikada ne napusti iluzija sna i ljubavi kojoj težimo", rekla je direktorica Narodnog pozorišta Sarajevo Marijela Hašimbegović.

"Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", čiju režiju potpisuje glumac Mustafa Nadarević je za osamnaest godina postojanja na sceni Narodnog pozorišta Tuzla izvedena 110 puta.

"Predstave koje ostanu ovako dugo na repertoaru dokazuju prije svega kvalitet, ali i univerzalnost i bezvremenost samih djela. Nama je posebno drago da više generacija tuzlanske pozorišne publike ima mogućnost vidjeti ovu predstavu i na taj način mogu osjetiti dio bogate tradicije koju NP Tuzla nosi. Glumcima igranje ovakvih predstava znači priliku da svaki put traže nove izazove i inspiraciju pa se ova predstava kroz godine i izvođenja sigurno mijenja i nadograđuje te tako živi zajedno s publikom", rekao nam je direktor Narodnog pozorišta Tuzla Mirza Ćatibušić.

Mjesto na listi najdugovječnijih predstava u bh. teatrima našla je i "Helverova noć" koju je, prema tekstu poljskog pisca Jaroslawa Swierszcza, režirao Dino Mustafić. Od 2004. godine, kada je premijerno izvedena, do danas, predstava "Helverova noć" doživjela je brojna izvođenja u Kamernom teatru 55 i na mnogim drugim scenama u BiH, regiji i u svijetu te je predstavljala našu zemlju na internacionalnim festivalima na kojma je osvojila toliki broj nagrada da je dobila epitet internacionalno najnagrađivanije predstave bh. teatara. Ovu izvedbu publika u teatrima i nakon toliko godina prati bez glasa, a nakon završetka predstave Mirjanu Karanović i Ermina Bravu sa scene ispraća ovacijama.