Kultura
0

Na "Kafi sa..." ekipom filma "Zapaljivo"

FENA
Rediteljica i producent filma "Zapaljivo", prikazanog sinoć u ljetnom kinu Heineken, Sharon Meguire te Andy Patterson bili su gosti današnjeg programa "Kafa sa…" 14. Sarajevo film festivala, koji se realizira na festivalskom trgu.

Meguire, koja je režirala film "Dnevnik Bridget Jones", i Patterson govorili su o suštini ovog ostvarenja, univerzalnim strahovima i vrijednostima ljudi.

Ona naglašava da je za razliku od dosadašnjih ostvarenja, većinom romantičnih komedija, željela uraditi nešto potpuno drugačije. Došla je do knjige po kojoj je snimljen film i u čijem je središtu radnje žena koja u terorističkom napadu u Londonu izgubi muža i sina. O sudbini te žene i njenom daljnjem životu nije prestajala razmišljati.

Kao razlog naklonosti prema knjizi Meguire navodi to što govori o našem vremenu koje karakterizira mnoštvo religioznih fanatika. Oni su akteri različitih terorističkih napada, ubijaju se bombama, a u centru svega su obični ljudi koji pokušavaju shvatiti šta se dešava.

"Ljubav roditelja prema djetetu ipak je osnova knjige, a ujedno je to i priča o snažnoj ženi", kazala je.

Film govori i o Londonu te je bilo iznimno važno naći lokacije za snimanje koje će odražavati njegovu historiju – ne samo onu vezanu za ratove ili napade, već i velike požare, poplave ili zemljotrese.

"Pokušala sam unijeti duh historije u film, jer je ona odgovor na našu budućnost. To je bilo ključno", istaknula je.

Komentirajući projekciju filma pred sarajevskom publikom, Meguire ocjenjuje da je imala veliku nervozu prikazati film pred publikom koja je tako nedavno doživjela iskustvo rata.

"Iskustvo s publikom je bilo vrlo dirljivo. Prethodno smo i obišli Sarajevo te smo mogli vidjeti ožiljke rata i shvatiti svu kompleksnost sukoba koji se ovdje desio", dodala je.

Producent Patterson također ocjenjuje da je njegov prvi dolazak u Sarajevo bio popraćen snažnim osjećanjima između krivnje i srama, jer se tokom opsade grada nije ništa poduzelo.

Stoga je postojala nervoza kako će publika prihvatiti film te mu je u konačnici bilo fascinantno posmatrati koliko se publika unosi u priču i postaje njen dio.

On je mišljenja da kada se govori o efektima terora, mora postojati kontakt s ljudima koji su doživjeli to iskustvo ili su svjedočili nekom napadu. Važno je čuti njihove doživljaje i osjećaje.

"U ovom filmu, u suštini, nije važno ko koga napada. Najvažnija je ideja koliko je terorozam besmislen. Reakcija na njega ne može biti herojska, a ljudi poslije svega nastavljaju živjeti”, kazao je.