Intervju / Milomir Kovačević Strašni: Sarajevo mi se ne treba odužiti, ovo što radim mi je već velika nagrada
"Već dugo živim vani pa je malo nezahvalno pričati o tome. No, koliko znam i koliko je u moje vrijeme bilo, ipak postoji taj neki jaz. Mnogi ne vole o tome pričati, a pogotovo ne gledati. Ti ljudi su 'sklonjeni'. Donesu im poklone povodom praznika i slično, ali u društvu ne postoji poseban program zahvaljujući kojem bi se oni vratili u to društvo", kazao je.
Dodao je kako su ih u nekim slučajevima porodice smjestile ovdje zato što smatraju da je najlakša opcija da se neko drugi brine o njima.
"Koliko znam iz svog iskustva, ovo je vrlo kritično pitanje. Ljudi ne shvataju da su i oni 'normalni' građani. Naravno, imaju svoje probleme. Trebali bi tamo provesti određeno vrijeme do ozdravljenja i vratiti se u društvo koje bi im pružilo uslove u kojima mogu normalno funkcionisati i pružiti svoj doprinos. Naravno, ima ljudi koji im pomažu, ali mislim da je to generalno još uvijek na niskom nivou", ispričao je.
Postavlja se pitanje ima li fotografija moć promijeniti društvo, tj. natjerati na konkretno pružanje pomoći ranjivim grupama.
"O velikim promjenama još uvijek ne možemo razgovarati. Ja sam jedan od onih koji se trude. Ranije sam išao u Specijalnu osnovnu školu Vladimir Nazor i Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica. Kao pojedinac sam na neki način uspio 'dovući' tu priču u Umjetničku galeriju BiH i pozvati ministre, medije i druge ljude. Mislim da je od jednog čovjeka to dosta. Kada bi svako pomalo radio, rezultati bi bili veći", objasnio je.
Strašni je imao priliku fotografisati najvažnije političke događaje u Bosni i Hercegovini, period opsade Sarajeva, poznate ličnosti, svakodnevnicu... Ponekad se čini da ne postoji osoba u Sarajevu koju on nije snimio.
"Fotografija je moćno sredstvo i moj način izražavanja. Naravno da u Sarajevu te ostatku BiH i bivšoj Jugoslaviji postoji još stvari koje bih volio fotografisati. Volio bih snimati derviše, Sinjsku alku... Nisam izgubio inspiraciju. Jednom fotograf, uvijek fotograf", rekao je.
Trenutno u Parizu snima seriju noćnih fotografija te tako pruža potpuno drugačiji uvid u život jednog od najznačajnijih turističkih gradova na svijetu.
"Narednih mjesec dana ću samo tutnjati noću po Parizu i tražiti neke nove momente, što je meni interesantno bez obzira na to što već 28 godina snimam noćni Pariz. Imam kolekciju od 50.000 fotografija, ali džaba", naveo je.
On je tokom ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu predstavio izložbu fotografija snimljenih u prvom ratnom kinu Apollo. Ono je otvoreno u februaru 1993. godine, u starom prostoru Obale, na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Struja za projekcije filmova obezbijeđena je uz pomoć agregata, filmovi su prikazivani sa VHS video opreme, a simbolična cijena ulaznice za projekcije bila je jedna cigareta.
"Kulturne sredine su itekako bile bitne za naš mentalni opstanak. Svi smo se trudili biti najbolji u onome što radimo - kao da je zadnja izložba, film, koncert... Radilo se iskreno, nije bilo foliranja. U ratu sam radio pet - šest izložbi. Nije to samo bio doživljaj za mene, nego i za sve ostale. Svi su se žrtvovali, željeli su pomoći, postojala je solidarnost. Uvijek je neko imao svijeću ili bilo šta što mi je trebalo u tom trenutku. Naravno, onda i ti nekome pomogneš", prisjetio se Strašni.
U modernom vremenu u kojem vlada digitalizacija, ostao je vjeran analognoj fotografiji.
"Tehnologija je samo sredstvo da dođete do rezultata koje želite. Ja i dalje radim u laboratoriji. Volim analognu fotografiju i pomoću nje se najbolje izražavam. Ne vidim poseban razlog zbog kojeg bi ovo trebao mijenjati, osim možda ekonomskog. Postalo je poprilično skupo u odnosu na ranije. Digitalna fotografija ima svoje čari, ali nema užitak tamne komore. Ima vrsnih fotografa koji rade digitalnu fotografiju, tako da nemam kritika", kazao je.
On je nedavno u Općini Centar dobio stan na korištenje na period od tri godine. Mnoge je obradovala činjenica da će dobitnik Šestoaprilske nagrade provoditi više vremena u Sarajevu. Pitali smo ga smatra li da mu se naš grad dovoljno odužio za sve što je uradio za njega te misli li da ga političari pokušavaju iskoristiti kako bi prikupili političke poene.
"Nisam ga tražio. Nekoliko prijatelja je pokrenulo inicijativu u Općini Centar. Mislim da je Senad Pećanin prvi negdje napisao da bi volio da mi neko da stan na korištenje. Ne mislim da mi se Sarajevo treba posebno odužiti. Još uvijek ima ljudi. Uvijek mi neko ponudi da prespavam kod njega i slično. Kada je riječ o politici, njom se pretjerano ne bavim. Daleko je to sve od mene. Radim ono što mislim da trebam raditi. Da li mi se treba odužiti ili ne treba? Znamo da je cijelo društvo u krizi. Samim tim što ovo mogu raditi je meni velika nagrada", ispričao je.
