Meša Selimović
U Parizu je održan dvodnevni skup povodom sto godina od rođenja pisca Meše Selimovića, a osnovna konstatacija književnih kritičara jeste da Selimovićevo djelo pripada korpusu svjetske književnosti.
Učesnici simpozijuma bili su književnici iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Francuske i Njemačke.
Univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz smatra da je "neophodno demaskirati i podvrći analizi sva dosadašnja tumačenja Selimovićevih djela."
Obrazlažući uzdizanje autora romana "Derviš i smrt" i "Tvrđava" na tako visok nivo, on je roman "Derviš i smrt", kao i Andrićevu "Prokletu avliju", označio kao "romane modernističkog skepticizma", koji su subverzivno djelovali na Titov model socijalističkog režima.
Cjelokupna kritika pedesetih, a potom šezdesetih godina 20. vijeka, kada su ta ostvarenja objavljena, svjesno je zaobilazila ta značenja i isticala samo njihovu univerzalnost. Roman "Derviš i smrt", a zatim "Tvrđava" tumačeni su apstraktno, van prostora i vremena i bilo kakvog stvarnog konteksta, samo kao uspješne obrade univerzalnih tema odnosa ličnosti i vlasti, slobode i moći.
Po Kazazovom tumačenju, Selimovićevi romani imaju alegorijsko i parabolično značenje. Radnja im je smještena u osmansko doba, ali govore o vremenu u kojem autor živi i o političkom teroru kao suštini istorije.
Na to je ukazano tokom analize Selimovićeve autobiografske knjige "Sjećanja", koja je izišla deset godina poslije "Derviša" - 1976. godine. "Derviš i smrt" i "Tvrđava", istakao je Kazaz, nose u sebi mnogo od piščeve autobiografije i sadržaj "Sjećanja" je nerijetko doslovno prenesen u te romane.
Na simpozijumu su prikazani i dijelovi dva filma, snimljenih po romanu "Derviš i smrt". Za ovaj pariški skup studije o različitim aspektima Selimovićevog djela pripremilo je dvadesetak univerzitetskih profesora, pisaca, književnih istoričara i kritičara.
Zvonko Kovač iz Zagreba govorio je o temi prijateljstva i ljubavi u Selimovićevim romanima, Boris Lazić je analizirao "posredničku ulogu kultura između istoka i zapada u Selimovićevim esejima", Robert Hodel iz Hamburga napisao je studiju "Muslimanski podtekst u romanu Tvrđava", a Angela Richter "Tvrđava kao simbol ili o etosu kritičkog intelektualca".
Možda vas zanima
