{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Maja Salkić: Smijemo se, a zapravo je tužno kako živimo

15.7.2018. u 21:57
182
69
Maja Salkić: Smijemo se, a zapravo je tužno kako živimo
182
Glumica Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) Maja Salkić ove sezone imala je pet premijera, a ulogom tetke kandidata za narodnog poslanika, koju je ostvarila u predstavi "Narodni poslanik", prošle sedmice je oduševila sarajevsku publiku.
Predstavu "Narodni poslanik" je prema tekstu Branislava Nušića režirao Alen Muratović, a Maja Salkić predstavila nam je Kitty, tetku Denisa Hooda.

"Tetka u našoj sredini podrazumijeva veliku ljubav i brigu za svoje nećake. Ova 'moja tetka', kao i mnoge bosanskohercegovačke 'tetke', bez imalo skromnosti, a u cilju da postane prva tetka države, ne bira sredstva te promućurno i licemjerno pokušava doći do cilja. Za sebe misli da je gospođa, a znate već osobe koje bez argumenata razvijaju pretjeranu samouvjerenost, možda se u trenutku osjećaju dobro i posebno, ali im se velikom brzinom približavaju problemi. Gospođu ne čine odijelo, šešir i nakit, lažni maniri", rekla je Maja.

Dodaje kako je Nušić napisao mnogo malih uloga koje su privlačne glumcu te da im je ostavio prostor da se razmaštaju i unesu sebe u kreiranje uloge.

"Kitty govori općeprihvaćenim načinom govora koji, moram priznati, meni trenutno najviše smeta. Posebno kada čujem kako mladi ljudi loše govore, nerazgovjetno i s pogrešnim akcentima. Kletve ne želim ni komentarisati. Prije nekoliko mjeseci sam čula dva tinejdžera kako se raspravljaju u dvorištu škole. To zvuči otprilike ovako: jesi Allaha mi, nisam Allaha mi, a kako Allaha ti, eto tako Allaha mi. Zakuni se Allahom da nisi, Allaha mi nisam… I tako desetak minuta. Na tragu svega ovoga je, između ostalog, i naša predstava. Nušić je probleme detektovao prije više od sto godina i evo danas se ništa nije promijenilo, nažalost", pojasnila je.

Vrijeme farse, groteske i satire



Kaže nam kako je ovo vrijeme farse, groteske i satire i dodaje da su bh. građani svjesni brojnih problema, ali da ih moraju kod sebe osvijestiti i početi pozitivnu ličnu borbu. Smatra da je razumljivo da su ljudi utučeni, jer žive u prostoru i vremenu tranzicije.

"Stari sistem nas je uljuljkao, a novi se perfidno uvukao a ljude nije upozorio na posljedice. Imitiramo život u pokušaju da preživimo i mislim da je svima koji vjeruju da je pozorište lijek za dušu lakše. Pozorište je pobijedilo kino, TV i internet. Nekome je prostor u kojem na nekoliko sati želi odlutati od svakodnevnice, a nekome prostor edukacije i razmjene mišljenja. Komedija je kao i tragedija nastala u staroj Grčkoj, glumci su na otvorenim prostorima izvodili 'šale' na račun svojih sugrađana. Ako ćemo govoriti banalnim jezikom i mi to isto radimo. Šalimo se na svoj lični račun, samo što će naše šale završiti u tragikomediji. Smijemo se, a zapravo je tužno kako živimo", rekla je.

Tokom izvođenja predstave "Narodni poslanik" punom salom BKC-a prolamao se smijeh, naročito u trenucima u kojima je bh. društveno-politička situacija aktualizirana.

"Ima ovdje još uvijek lijepih trenutaka i moj lični stav je da se iz mikro sredina rađaju dobre stvari. Smijeh je najljepša ekspresija, zarazan je i ljekovit. Jača psihu. Zato se trebamo ugledati na djecu, oni se smiju pet puta više od odraslih, zdravi su, bezbrižni i nevini. Upravo je naš cilj bio da se u šali sa još 700 ljudi smijete i za sebe napravite dobro djelo", rekla je.

O angažmanu u SARTR-u



Već petnaest godina je članica glumačkog ansambla Sarajevskog ratnog teatra. Ne krije sreću i ponos što je članica pozorišta koje, ističe, nikada nije prestalo biti laboratorija za nove pozorišne tokove i koje svake godine izbacuje sve bolje i bolje predstave.

"SARTR je uvijek radio i djelovao na temeljima na kojima je osnovan, da običnog čovjeka sačuva kulturom kako ne bi poludio u najtežim okolnostima. Mislim da nikada nije bio jasniji zadatak pozorišta. Radila sam s veoma dobrim rediteljima, dramaturzima, muzičarima, kostimografima, scenografima i na kraju s glumicama i glumcima. Imam predivan odnos sa svim uposlenicima, tehničarima, garderoberkama i šminkerkama. Kao što nema predstave bez nas na sceni, nema ni bez naših vrijednih kolega iza scene. Volim svoj posao i pozorište, pa možda jednako kao svoju porodicu, i mislim da to publika i kolege prepoznaju", istakla je.

Priča nam kako je iz svakog glumačkog procesa, pa i onih manje dobrih i interesantnih, izvukla ogromnu korist te kako je sretna jer nikada nije došla na probu ili predstavu bezvoljna ili sa željom da bude negdje drugo.

"Trenutno uživam u predstavi 'Jedvanosimsoboakalomistobo' jer je i to predstava koja na groteskan način govori o našim životnim dilemama u BiH, ali i u cijeloj regiji. Otići ili ostati. Šta ako ostati, a šta ako otići. U Skoplju smo igrali prošlog mjeseca i savršeno smo se razumjeli. Draga mi je predstava 'Vesela večer u Sarajevu' koju smo igrali u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti. To je predstava o najpozitivnijim ljudima i činjenicama u Sarajevu i BiH. Nakon te predstave publika nije željela otići kući… Prošlog mjeseca sam radila diplomsku predstavu 'Dora' beskrajno talentovane i vrijedne mlade glumice Helene Vuković. Predivno iskustvo, ponovo sam se osjetila kao studentica željna znanja i istraživanja. I evo kao šlag na torti 'Narodni poslanik'. Glumci znaju koji je to osjećaj kada iz brodova sa strane scene gledate kolege i navijate za njih, to je uvijek znak uspjeha", rekla je.

Živi pozorište



Iskreno i sa sjajem u očima kaže nam kako joj se, kada pogleda unazad, čini da nije postojalo vrijeme u kojem nije živjela pozorište.

"To je ljubav i posvećenost od osnovne škole. U ratnim okolnostima još više pojačano i evo danas jedino zanimanje kojim sam se željela baviti", priznala je.

Ljubav prema pozorištu pokazuju i njeni sinovi Eren i Orhan koji su već pogledali mnogo predstava i proba, učestvovali na mnogim radionicama, pa i sami pravili svoje predstave i lutke. Ipak, Maja nam priznaje da ih više okupiraju hokej, Svjetsko prvenstvo u fudbalu, muzika, stripovi i igrice.

"Voljela bih da svi roditelji razumiju koji su benefiti pozorišta. Obojica vole film. Kažu da su pogledali više filmova od mene do sada. Mi imamo puno obaveza. Ali se uvijek i u tim zgusnutim rasporedima može naći vrijeme koje se, ako prođe, više nikada ne može nadoknaditi", rekla je izražavajući nadu da će oni uvijek znati prepoznati prave kvalitete i da će svojim radom činiti da budu sretni gdje god da žive.

Rad u pozorištu i pet premijera ove sezone jedva da su joj ostavili slobodnog vremena.

"Pored svega toga treniram, idem na pijacu, u granap, kuham, sadim cvijeće, čitam, idem na izlete, skijanje... Provodim vrijeme s porodicom i prijateljima. I kad ja nemam predstavu, gledam gostujuće predstave ili svoje kolege i uživam", rekla je.

Naredne sezone gledat ćemo je u predstavi "Narodni poslanik" koja će biti dio redovnog repertoara BKC-a Sarajevo, a koja će, nada se Maja, obići sve gradove i mjesta koji imaju salu u BiH. Osim toga, gledat ćemo je u predstavama SARTR-a "Jedvanosimsoboakalomistobo", "Narodna drama", "We are born naked and the rest is…", "Bio je lijep i sunčan dan" i "Majstor i Margarita", kao i dječijoj predstavi "Mala sirena".

"Tu je i uvijek dobro posjećena 'Ožalosćena porodica', klasik Branislava Nušića u Narodnom pozorištu. To su planovi za jesen, a sve novo što budem radila bit će mi zadovoljstvo jer je svaki početak procesa jednako izazovan, zanimljiv i radujem mu se kao dijete kada otkrije novu igru", rekla je Maja na kraju razgovora za Klix.ba.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: