Ljubomir Dragović iz Banje Luke jedan od najboljih haiku pjesnika u svijetu
"Prije tridesetak godina sam napisao prve pjesme. Dao sam ih jednom prijatelju da ih pogleda, da ih pročita. On je rekao da u tim pjesmama postoji dosta dobrih minijatura, ali da je sve oko njih - pljeva. Potom sam u jednoj antologiji svjetske poezije vidio nekoliko haiku pjesama i vidio sam, odnosno shvatio, da meni pisanje takve poezije ne predstavlja problem i da u tome uživam. I tako sam počeo da odlazim u prirodu i pravim zabilješke. Ispostavilo se da sam u kratkom vremenu napisao nekoliko vrlo dobrih, čak antologijskih pjesama. Haiku je potreba da se odrekneš intelektualisanja i da svoj rječnik i misao svedeš na suštinu značenja", priča Dragović.
Dragović ima dvije adrese, jednu u Banjoj Luci, drugu u selu Sonkoviću, u šibenskom zaleđu. Njegovi prvi kritičari su, kaže, napisali da je suštinski vezan i za selo i za grad, odnosno za Sonković, kojeg dijeli brdo Trtar i jezero Prokljan i Šibenik, njegov "veliki grad".
"Kolorit šibenskog zaleđa je učinio svoje i danas sam neuporedivo više vezan za taj kraj. Krajiško zelenilo i odmicanje od dalmatinskog, mediteranskog podneblja daje jaču perspektivu, u svakom slučaju. Paradoksalno je, ali je zaista tako: iz veće daljine se bolje vidi. Kontakt sa tamošnjom prirodom se manifestuje kroz rad u maslinjaku i vinogradima. Znate, da bih svojevremeno objavio svoje haiku zbirke, koje nisu popularna 'kategorija' u ovdašnjem književnom životu, ja sam novac za njihovo štampanje morao bukvalno da zaradim nadničeći", kaže Dragović.
Japanolog Vladimir Devide, koji je svojim knjigama o japanskom haiku zadužio čitav ovaj prostor, nagovorio ga je svojevremeno da šalje pjesme na konkurse u Japanu.
"Dalje je sve išlo nekom svojom logikom, pa sam i dobio neke nagrade, čak jednom i prvu. Da ne dižem sebe tako visoko, tu ima i nečeg propagandnog, jer Japanci vjerovatno žele da izvezu svoj brend i potrebni su im ljudi koji će to uraditi na dobar način. Haiku je vrlo važan u discipliniranju određenih čula, on pomaže da se izoštri vid, osnaži čulo. Previše je amaterskog. U zapadnom svijetu je previše svega amaterskog, pa tako i u poeziji. Čim u određenoj oblasti nema koristi, koja jeste novac, odmah sve propada. Ako to nije nečija profesija, ako od toga ne živi, teško da ćete pronaći velikog pisca. Svaki čovjek može da napiše dobru haiku pjesmu, jer to ne predstavlja veliki problem. Ali, da bi napravio dobru knjigu, onda je potrebno mnogo toga. Ogolio sam se u tome do siromaštva, jer nemam podršku. Iza mene ne stoje mecene, ni sponzori. Nemam nikakve donacije, čak ni za knjigu. Ne radi se o ambiciji, nego o želji za vrednovanjem", tvrdi Dragović.
