Kako je 1992. godine o "Sreći na sarajevski način“ pisao pjesnik Izet Sarajlić
Poezija ovog velikog pjesnika i danas oplemenjuje svakog čitatelja. Njegov stih bio je jednostavan, iskren i uvijek prepun emocije.
Rođen je 16. marta 1930. godine u Doboju. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a od 1945. godine živio je u Sarajevu gdje je završio Gimnaziju i Filozofski fakultet.
Sarajlić je napisao preko 50 knjiga poezije od kojih su neke prevođene na 15 jezika. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, te dobitnik više nagrada za književnost, zatim Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrade ZAVNOBIH-a, nagrade Alberto Moravia i dr.
Umro je 2. maja 2002. godine u 72. godini života, a sahranjen je na sarajevskom groblju Lav.
Ratne godine proveo je u svom Sarajevu koje je toliko volio i koje mu je bilo inspiracija za brojne pjesme. U svom posljednjem intervjuu datom kada je primio Šestoaprilsku nagradu, Sarajevo je nazvao „fascinantnim gradom“.
Ipak, za Sarajevsku ratnu zbirku je rekao: “Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao.”
Surova stvarnost sarajevske ratne svakodnevnice opisana je u ovim pjesmama neponovljivom snagom slobodnog stiha.
Sreća na sarajevski način
U Sarajevu proljeća 1992. godine sve je moguće; staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom.
Poslije toga još kažeš da si imao sreće.
