'Jolie mi je uzela priču, od tragedije pravi Truman Show'

Koliko ste, osim šturih detalja iz medija, upoznati sa scenarijem filma "In The Land of Blood and Honey“, rediteljskog prvijenca Angeline Jolie?

U potpunosti sam upoznat, a kako vidite po njenom sinopsisu koji je za svakog redatelja i filmskog radnika sramotan, jer je u svega nekoliko rečenica napisan i time je pokazala nepoštovanje, ne samo prema vlastima BiH već i svim udrugama žena žrtava rata i cijele države. Imam sve vezano za film a o tome će se skoro znati više.

U kojim dijelovima se najviše podudaraju priča iz vaše knjige, i ono što će nam Angelina Jolie prikazati u decembru ove godine?

Kao prvo, ako se ovako bezobrazno nastave ponašati i ignorirati me sumnjam da će ga prikazati uopće, a kažem znat će se uskoro sve. Podudaraju se, kao što ćete primjetiti iz njenog sinopsisa, ali i scenarija u, na destine detalja, ključnih detalja! Kao prvo, sama radnja je ista, srce moga romana je iskopirala, doslovno. Ona je moju priču ogolila i uprostila i amerikanizirala, izmjenila narodnosti, Srbin spašava Muslimanku??? I još se taj ratni zločinac predaje? Fin neki ratni zločinac. Šta si ona umišlja? Dalje, ona ocu zapovjednika kao u mom romanu, nacionalist kojeg glumi Rade Šerbedžija, zadrti Jugosloven, daje glavnu ulogu, kao i ratnom zločincu koji je kao spasio tu ženu, vode ljubav u logoru, pa je ubije na kraju?! Kakvo je to spašavanje i kakva je to ljubav da ubiješ nekoga koga voliš? Stvarno totalni idiotizam od jedne jake velike tragedije koja se Bosni i Hrvatskoj dogodila oni prave Truman Show ili Oprah!!!

Radnja njenog filma je omalovažavanje svih žena žrtava rata, čemu sam se odmah usprotivio! Njoj nije cilj tim ženama filmom odati počast i žrtvu koju su podnijeli, već izjednačiti da su svi krivi za sve što se dogodilo na ovim prostorima. Njen film za mene je prosrpski, vjerojatno finansiran i tim novcem. Postoji još desetine kadrova i sličnih radnji koje su iste, a možda ga ona sada prekraja ili šta već dok ga nema nigdje. Iznenaditi će se šta ja imam itekako i bolje bi joj bilo da se javi! U svakom slučaju pokrenuo sam pravnu zaštitu u Americi i medijsku kampanju pa neka se zna. Uz mene stoji nekoliko udruga žena žrtava rata koje ću uključiti u svoj projekt "Most ljubavi“ ali i u sve što se bude događalo, a i pomoći im materijalno kada sve pokrenem. Iza ovoga stoje mnoge organizacije i naši ljudi izvan granica BiH i Hrvatske. Nije svjesna šta dolazi.

Za Mirninu priču, kazali ste, saznali ste još 1992. godine. Kako ste došli do te zaista nevjerovatne priče?

Jednostvano, gledala je moje komentare, dokumentarne filmove, tada prve u svijetu napravljene kao "Gnjev jednog Sarajlije“ kada je izbjegla iz logora i zatekla se u Sarajevu bez ikakve pomoći, i rekla mi, doslovno: "Vi ste duševan čovjek i osjećam da vama mogu ispričati svoju tragediju, jer to vidim po vašim prilozima!“ Nije ona jedina to rekla. Dobio sam na desetine pisama majki iz okupiranih područja Sarajeva i Bosne koje su mi isto pisale.To me šokiralo jer nisam znao o čem se točno radi, ali kako je vrijeme teklo shvatio sam sve. Ona mi je ispričala srž, koliko je jadna mogla, činjenice, ostalo sam ja nadogradio jer sam sve vrijeme rata bio u Sarajevu pa sam osjećao isto. Pisao sam na razne papire koje sam imao jer ga nije uopće bilo, a kasnije s dolaskom u Zagreb prebacio na kompjutor i poslao stranim izdavačima 1995. da mi objave knjigu, ali kako su mi tražili novac odustao sam. Svi su pristali njih desetak i za to imam dokaze. Dakle još od 1995. svjetski izdavači znaju za moju priču.

Kako ste došli u kontakt s Mirnom i poslije joj pomogli da ode u inostranstvo?

Preko jedne kolegice i poznanice koja je dovela do mene. Pomogao sam joj tada jer su se izmještali konvoji mješovitih parova iz Sarajeva, avionima i kako su je ignorirali i šetali k'o budalu ovi iz UNHCR-a ja sam napisao jedan komentar za Dnevnik i popljuvao ih. Sutradan su je stavili na spisak i izašla je do Švedske, i onda kada se tu nisu snašli, otišla dalje. Ne bih rekao gdje je sada. Čujemo se i sretna je i žive normalnim životom iako je rodila jedno dijete iz zatočeništva. Tako sam pomogao i jednom paru koji su ostali bez nogu, oboje napravivši dokumentarac od pola sata o njima, a doveo mi ih je Muhamed Haćimić snimatelj, dragi Pinca.

U kakvom je stanju Mirna bila kad ste je sreli?

Shrvana, slomljena, izgubljena... S 32. godine izgledala je kao da ima dvadeset više, eto kako. Ali joj duša nije bila slomljena, zato sam odlučio još onda nazvati tako roman - "Slamanje duše"!

Kažete da ste i dalje u kontaktu. Kako ona trenutno živi?

Žive dobro i inače su oboje fakultetski obrazovani i imaju četvero djece, iako oni kažu petoro, jer ne zaboravljaju svoju trinestogodišnju Tanju krvnički ubijenu u logoru.

Da li je i ona upoznata sa snimanjem filma Angeline Jolie i kako je reagirala?

Niti jedna normalna osoba ne može ne reagirati! Samo bezdušnici i oni koji se prodaju za šaku dolara i prodavali su se, a ja sam svjedok toga za vrijeme rata, ne reagiraju. Ne zanima me politika ni ništa drugo osim bosanskog čovjeka, čovjeka općenito. Ona zna za sve i sama kaže da je Angelina doslovno glupa da nije napravila film po mome romanu doslovno jer je priča daleko jača i bolja, nego njena ispeglana "ljubavna"! Da mi se radi o glavi ne želim njen život uništiti da bi se mediji dokopali pet minuta slave! Ne! Dovoljna mi je njena podrška ovako iako je rekla ako bude trebalo, a bude milion posto sigurno da se ne otkrije identitet, da će me podržati.

Na koje ste sve načine pokušavali doći do Angeline Jolie i s čim ste se sve susreli prilikom tih pokušaja?

Susreo sam se prvo sa užasnom nekulturom, a nama je spočitavaju? Oni su neobrazovani, nekulturni, bahati i bezobrazni i misle ako imaju novac da mogu gaziti po svima pa i po meni! E prevarili su se! Prvo sam kontaktirao izvršne producente, Scouts Film, mailom. Imam dokaz da ne počnu ni oni pametovati, pa SMS porukom, i to imam dokaz, telefonima, pa GK Films mailovima, telefonima, faksevima... Ništa! Išao sam u Budimpeštu na snimanje i ništa! Poslao preko odvjetnice iz Zagreba pismo njoj i njenom agentu Kosinskom, GK Filmsu, Grahamu Kingu u januaru ove godine, ništa. I onda odlučio uzeti advokate u Americi, pokrenuti web pa neka vidi šta joj ide.

Da su vas primili, da li biste tražili prekidanje snimanja ili biste eventualno ponudili pomoć u njegovom snimanju?

Pomogao bih joj u svemu, kakvo prekidanje, dao instrukcije jer sve znam šta se događalo i više od toga. Napravila bi film za Oskara a ovako će ostati zapamćena po nečemu drugom. A prije svega da je ona neka, ona Sarajevu ništa nije pomogla. Da je snimala u Sarajevu i dovela sve turiste i cijeli svijet medija za vrijeme snimanja, time bi pomogla višestruko. Ovako ništa. Može reći ko šta hoće, jedino glumci je brane. Zašto? Jer su dobili lovu i jer će ih eventualno za sto godina opet angažirati. Zato! Dođe jedan dan reda radi, a svi padaju na koljena? Što ne ostane pet dana festivala ili šta znam?

Ko će vas zastupati u tužbi i da li je ona već predana?

Najveća američka odvjetnička partnerska tvrtka, a to je tajna. Znat će se sve uskoro. Ako ne udovolji mojim zahtjevima i prije svega isprikom zbog svega.

Kako ste vi osobno preživjeli ratna zbivanja u BiH i na koji način ste napustili Sarajevo?

Preživio sam, radio, dao sve i sve izgubio, bilo je užasno, to zna svaki Sarajlija i onaj ko je bio u Sarajevu. To se ne smije zaboraviti sada zavaljen u nekom kafiću na suncu. Sramota je ako su zaboravili a lako se sve sruši i vrati ako su lude glave i ako se pusti budalama poput Karadžića i sličnih. Ne smijemo ništa zaboraviti ali se dalje mora živjeti, ali u cjelovitoj Bosni, a ne svako u svom fildžanu od države! To su budale koje misle da je moguće. Imao sam pritisaka, prijetnji, ranjen sam snajperom, malo ko to zna, nije nešto strašno bilo, prostrijelna rana, i prošlo je. Prijetili su mojima, a kasnije te prijetnje ostvarili... Spremam roman koji se zove "Šimšir" i to će biti roman u kojem ću otkriti istinu o trgovanju djecom, neću govoriti detalje, a stradao sam prije desetak godina zbog toga i namjestili su mi igru, ali više neće. To je atomska bomba. Izašao sam na kraju '94 najnormalnije sa press karticom UNPROFOR-a na bombarderu. I da se razumijemo, da ne bi dušmani pričali opet. Ja sam tu karticu imao među samo desetak novinara i mogao sam izaći kada sam htio, ali ne, samo sam u Anconu išao po hranu, do trenutka kada mi je život bio u pitanju i mojih. Previše sam lajao i bio izložen.

Ukoliko tužba ne uspije, koji su drugi koraci koje namjeravate poduzeti i s kojim krajnjim ciljem?

Tužba uspijeva, nema ako ne uspije, budete znali sve, a i bez tužbe sada toliko ću je medijski dotući da joj je bolje da je otvorila vrata kada sam na njih kucao prije godinu dana. Napravila mi je ogromnu štetu u svakom smislu i sada je radi pokušavajući raznim pritiscima me ušutkati i moje ljude u Americi, Krunu Grubešića i Sreća Korapara bez čije pomoći bih malo uspio od toga.

U vrijeme izlaska knjige, spominjali ste da ste u kontaktu sa Oprah i da trebate gostovati u njenoj emisiji i uključiti se u 'Angel Network, kako je priča oko toga završila i zbog čega vaše gostovanje nije realizirano?

Da, bio sam u kontaktu, i još uvijek sam na neki način, ali izbori u Americi i angažman Oprah u toj kampanji za Obamu promjenili su njen raspored i prioritete, a i samim tim što je gasila svoj show i pokretala svoju Mrežu. Sve se pomjerilo praktično što je bilo najavljeno za godinu i više pa tako i realizacija svega oko moje knjige i gostovanja.

Govorili ste i o uspostavi "Mosta ljubavi“ između Sarajeva, Vukovara, Srebrenice i New Orleansa. Zbog čega ni taj segment nije realiziran?

Upravo jer sam Oprah davao besplatno knjigu pod tim uvjetom i pomenutim razlozima gore, a to sam nudio i Angelini besplatno, ali me nitko nije želio slušati! Sada sam uzeo sve u svoje ruke i biti će realizirano na taj način, što ću sam izdvojiti sredstva od objavljivanja i zarade od knjige koja se uskoro objavljuje za jednu veliku američku izdavačku kuću, ali je to još tajna koju, i napraviti taj most ali ovaj put samo za Bosnu i Hercegovinu i dva grada, i Hrvatsku dva grada. O tome svemu više će biti i već ima na mojoj web stranici http://thesoulshattering.net. Udruge žena žrtava rata su mi dale pismenu potporu i sudjelovat će u tome.