"Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajednički standardni jezik pa se ne može govoriti o različitim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog te istoga standardnog jezika", smatra Kordićeva.
"Svi prigovori nazivu srpskohrvatski, a porijeklo im nije znanost, pokazali su se kao znanstveno neutemeljeni", tvrdi autorica u knjizi, napominjući kako je ustavno proglašavanje službenog jezika suvišno.
Ona je također istakla i to kako posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj je čistoća jezika ili jezični purizam postao velika tema, prisutna na svakom koraku, piše Monitor.hr.
"Dominacija purizma znak je dominacije nacionalizma", tvrdi autorica, navodeći kako purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika, nego kroatista koji to svoje svojstvo žele nametnuti drugim govornicima u Hrvatskoj.
Navodi kako hrvatski jezikoslovci prave umjetne razlike, jer od toga imaju niz prednosti - to je dobro plaćen posao i dodatan izvor zarade te da, kako dodaje, ministarstvo finansira njihove projekte, jer su uvjereni da je različitost jezika "od životne važnosti za opstanak države".
Podsjetivši na riječi Chrostophera Huttona iz knjige "Lingvisti i Treći Reich" da je u lingvista u službi nacizma materinski jezik uzdignut na prijestolje kao božanstvo, Kordić u nastavku zaključuje kako takav odnos prema jeziku danas vlada u Hrvatskoj.
"Kada bi kroatisti prestali naređivati ljudima kako da govore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest, u društvu bi današnji broj "jezikoslovaca" u Hrvatskoj postao nepotreban i mnogi bi kroatisti ostali bez posla, smatra Kordićeva.
Knjiga "Jezik i nacionalizam" (430 str.), koju je objavio zagrebački izdavač "Durieux" ima tri poglavlja - Jezični purizam, Policentrični standardni jezik te Nacija, identitet, kultura, povijest.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
