"Dječija duša": Fotografije Josipa Svobode svjedoče o nadi za dostojnijom budućnošču
Ovaj bosanskohercegovački filolog, novinar, putopisac, fotograf, etnolog, publicista... putuje svijetom od 28. godine i vidio je puno bijede u njemu. Njegova Bosna i Hercegovina i on sam imaju također jedan okrutan rat iza sebe. Kroz sve godine rata i kasnije Josip Svoboda je, putem pisanja, predavanja, fotoizložbi i humanitarnog rada na prostoru Evrope pomagao žrtvama groznog rata. On sam sve je izgubio i na vlastitoj koži je osjetio patnju i poniženja. Da li se predao i prepustio samosažaljenju?
On kaže: "Mora se drugom pomoći premda si i sam u nevolji". Njegov cilj i stremljenje je da "kroz masu medijskih konzumenata dospije do svijesti pojedinca". Masa ljudi, medijskih konzumenata, svakodnevno se sučeljava sa sve krvavijim slikama sve groznijih zbivanja širom svijeta.
"Ali, šta je sa brojnim mjestima u koja nije usmjeren objektiv televizijske kamere? Tamo se svakodnevno dešavaju nepravde i niko ne pridaje tome pažnju". Josip Svoboda je to činio i stalno iznova čini. Na putovanjima kroz Afriku, Aziju, Centralnu Ameriku... susretao je brojne ljude i porodice koji žive u najsiromašnijim uvjetima, ali sreću ne definišu brojem statusnih simbola. Ljudski suživot, srdačnost kao i sloboda da tako žive, kako oni žele – to su njihove egzistencijalne, temeljne vrijednosti. Zaštititi ove zajednice i usmjeriti pažnju na njih – to je težnja Josipa Svobode.
Fotografije njegove izložbe "Dječija duša" bile su pristupačne u periodu 1997. – 2006 . i poznate su publici Njemačke, Nizozemske, Belgije. Sada će ih moći vidjeti i bosanskohercegovačka publika.
Otvorenje praizložbe u Bosni i Hercegovini bit će u četvrtak 29. oktobra u 19 sati ove godine, u Galeriji crkve Sv. Ante, Franjevačka 6, Bistrik u Sarajevu.
Kao nadopuna fotografijama bit će izložena i mala zbirka kapa i predmeta iz zemalja u kojima su fotografije snimljene. Izložbu će biti moguće posjetiti svaki dan od 09:00 do 18:00 sati, sve do 14. novembra 2015.
Izložba sadrži izbor od 40 fotoeksponata koji dokumentuju trenutke u životu djece iz manjinskih zajednica. Njihova lica zrače sreću. Ove slike ne optužuju. One zrače nadu za jednom života dostojnijom budućnošću, pobuđuju želju kod posjetilaca da se očuva predivan osmijeh ove djece. To su tihi tonovi, ali oni suzdržano podstiću na razmišljanje. Pored snimaka same djece, tu su i snimci djece sa odraslima, koji se mogu posmatrati iz dva ugla: iz jednog kao djecu sa odraslima, a iz drugog kao odrasle sa djecom. Te fotografije odražavaju dječiji osjećaj sigurnosti i zaštićenosti uz njihove majke i očeve ili starije. Odrasli opet osjećaju ovo dječije povjerenje i to ih čini nježnim i srećnim.
Odakle Josip Svoboda crpi snagu za ovaj nesebični angažman, šta je njegova nagrada? On pokazuje na sliku jedne pakistanske djevojčice sa poklonjenom lutkom u krilu: "Osmijeh i radost ove djevojčice hiljadostruka je nagrada za sve moje napore – zar ima ljepše nagrade?"
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
