Britanski konzervator o uništavanju antifašističkih spomenika: To je gubitak kulturnog naslijeđa

"U gradovima poput Cazina i Glamoča postoje veliki napori da se spomenici i memorijalni kompleksi restauriraju. U Kneževu, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Krupi, Jezeru, Bihaću i Driniću neki manji spomenici su restaurirani u posljednje dvije godine. U posljednjih nekoliko sedmica to isto se dešava u Srebreniku i Goraždu. Moglo bi se zaključiti da ti spomenici ponovo postaju 'poželjni' zahvaljujući mlađoj generaciji ljudi, ali i onima starijim koji su rado prihvatili mlade antifašiste u pokret", izjavio je Lawler.

Pitanje na koje ne postoji precizan odgovor

Zatim je odgovorio na pitanje koliko je antifašističkih spomenika uništeno u Bosni i Hercegovini.

"Kada to pitanje posmatramo isključivo kvantitativno, onda je skoro nemoguće odgovoriti na njega zbog toga što ne postoji spisak koliko je spomenika postojalo. Republički Zavod za zaštitu spomenika je u saradnji sa SUBNOR-om u periodu od 1966. do 1973. registrovao 2.049 spomenika i spomen-obilježja. Izgradnja spomenika je nastavljena i nakon toga, što nije zabilježeno", rekao je.

Ispričao je i da se sam susretao s ovom vrstom problema kada je pokušao utvrditi broj. Istakao je da su se partizanska groblja i spomen-kosturnice pravile u znatno manjem broju nakon 1960., ali npr. spomen-biste su se izrađivale u većem broju.

Lawler je ponovio da je nemoguće utvrditi tačan broj spomenika, ali njegova gruba procjena je 4.200. Pretpostavlja da je taj broj i veći.

U bazi podataka spomenicinob.info je registrovano 2.712 spomenika.

"Imam dokumente za još 200 koje tek treba evidentirati. Taj broj se neprestano povećava. Mapirano i fotografisano je njih 1.400", ukazao je.

Tvrdi da je u posljednje vrijeme slučaj da se antifašistički spomenici više restauriraju nego što se uništavaju.

Zašto se antifašistički spomenici uništavaju?

U nastavku razgovora za Klix.ba osvrnuo se na razloge uništavanja ovih spomenika. Za njega je nesumnjivo da se to dešava iz političkih motiva, ali i zbog prostog oportunizma i vandalizma. Podsjetio je da su se u pojedinim lokalnim zajednicama uništavali i sklanjali kako bi se prostor iskoristio za ekonomske djelatnosti.

"Mislim da je dominantni razlog taj što je uništavanje motivisano nekom materijalnom koristi... To je stvar socijalnih problema, a ne ideološkog sukoba... Od spomenika i spomen-obilježja evidentirano je da sada 36 posto spomen-bisti (uglavnom napravljenih od bronze) više ne postoji, a 14 posto ostalih tipova obilježja je uništeno. Što znači da su biste dva i po puta više uništene nego ostala spomen-obilježja", potcrtao je Lawler.

Upozorio je na posljedice destrukcije koje je nazvao "velikim".

"Tu nije na djelu samo gubitak kulturnog naslijeđa (koje postaje sve popularnije među turistima), već i sjećanja djedova, baka i drugih predaka jednog naroda koji su se žrtvovali u borbi protiv fašizma. Kada govorimo o značaju spomenika s aspekta umjetnosti, djela Alije Kučukalića, Bogdana Bogdanovića, Vladimira Hrljevića, Frane Kršinića, Ibrahima Bilajca, Koste Angela Radovanija, Luke Ilića, Florijana Mićkovića, Antuna Augustinčića, Marijana Kockovića, Nikole Njirića, Nandora Gilda, Drage Handanovića, Ota Loge, Dragiše Trifkovića, Ranka Milanovića i Pere Jelisića, međunarodno su priznata, a skoro su izgubljena. Za lokalne zajednice gubitak ovih spomenika nikako ne može biti dobar", naglasio je.

Kako zaštititi spomenike?

Lawler je ukazao na postojeće i predložio dodatne mjere za zaštitu antifašističkih spomenika. Podsjetio je da je u RS-u 2012. usvojen Zakon o spomenicima i spomen-obilježjima oslobodilačkih ratova za koji je naveo da je napravljena osnova da lokalne zajednice naprave listu spomenika posvećenih svim ratovima u 20. stoljeću. Istakao je da su mnoge od ovih lista nepotpune, ali smatra da su dobra osnova da ih se zaštiti.

"Slično su uradile i pojedine općine i gradovi u Federaciji BiH. Spomenike su uvrstili u prostorne planove kao 'zaštićeno naslijeđe'. Međutim, mnogi od njih također su nepotpuni", dodao je.

Kako je kazao, ono što nalaže zakon i ono što se dešava u stvarnosti nije isto. Naveo je da su na meti posebno manji antifašistički spomenici.

"Zato lokalne zajednice moraju stvoriti tačne i potpune popise spomenika i uspostaviti sistem kontrole nad njima, a pri tome inicirati njihovu obnovu i zaštitu", sugerisao je.

Smatra da je i neke od njih potrebno premjestiti na adekvatnije lokacije gdje će biti vidljiviji i pod većim nadzorom.

"Dok SUBNOR (op. a. Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata) i njegovi nasljednici ulažu velike napore u njihovo očuvanje i obnovu, uprkos ograničenim sredstvima, potrebna im je veća podrška lokalnih vlasti", rekao je.

"Privlače turiste i donose novac"

Lawler se osvrnuo na značaj antifašističkih spomenika. Kako je naveo, oni simboliziraju antifašističku borbu Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije i predstavljaju sjećanje u lokalnim zajednicama na ljude koji su bili učesnici Narodnooslobodilačkog rata.

"Uz to, riječ je o umjetničkim djelima poznatih autora. Kao što sam već rekao, oni su izuzetno važni za sjećanje. S ekonomskog aspekta, postali su bitni u privlačenju turista (donose prihode od turizma) i ljudi na komemorativnim događajima. Kada sam prisustvovao jednom komemorativnom skupu prošlog ljeta u Tuzlanskom kantonu, vidio sam ljude koji su sigurno potrošili nekoliko stotina maraka tokom posjete kafićima i trgovinama", ispričao je.

Govoreći o značaju antifašističkih spomenika ukazao je na još jednu stvar.

"Iz perspektive ljudi koji putuju zemljom, razmišljajte ovako: ako mjesto ima zanimljiv i historijski važan spomenik, to može biti razlog da se tu zaustave. Naprimjer, zaustave se četiri osobe da bi odmorile i prošetale. Kupuju kafu, malo vode, gricklalice za put, a možda i ručaju. Ako se to dešava dva-tri puta dnevno, to znači sedmični prihod od nekoliko stotina maraka za male privrednike. To je posebno važno za siromašnije, ruralnije zajednice. Sve se to može postići uz malo brige za spomenike, a dobit je velika", zaključio je Andrew Lawler u razgovoru za Klix.ba.