|

SFF: Prikazan film o djeci rođenoj nakon silovanja i neraskidivom odnosu majke i djeteta

SFF: Prikazan film o djeci rođenoj nakon silovanja i neraskidivom odnosu majke i djeteta
172
E. Lj.
19.8.2019. u 13:12
35
komentara
172

dijeljenja
1/5 Foto: D. S./Klix.ba
2/5 Foto: D. S./Klix.ba
3/5 Foto: D. S./Klix.ba
4/5 Foto: D. S./Klix.ba
5/5 Foto: FENA
U sklopu programa BH Film 25. Sarajevo Film Festivala u Cinema Cityju je prikazan film "Nevidljivo dijete" koji donosi priču o djeci rođenoj nakon masovnih ratnih silovanja tokom agresije na BiH. Kroz priču dvije djevojke koje dijele istu sudbinu i borbu, reditelj Muhammed Ibrahim Šišman na veliko platno donosi jednu divnu ljudsku priču o prijateljstvu i neraskidivom odnosu majke i djeteta bez obzira na okolnosti.
"Priča je to o dvije hrabre djevojke, dva moderna heroja današnjice koja ne dopuštaju da ih okolnosti u kojima su rođene sputavaju i koje uspijevaju da se bore za svoja, ali i prava druge nevidljive djece", rekao je Šišman.

Na ideju da snimi ovaj film došao je tokom snimanja dokumentarnog filma o životu žena koje su preživjele ratno silovanje. Tada je, priča nam, upoznao nemali broj žena koje su ostale trudne nakon silovanja, a veliki dio njih odlučio je zadržati djecu. Već tada je znao šta će biti tema njegovog sljedećeg filma.

"Spletom okolnosti je u to vrijeme na internetu izašla priča Ajne Jusić i Udruženja Zaboravljena djeca rata. Kontaktirao sam je i tako je sve počelo. Ideja za dvije paralelne priče javila se tokom pisanja scenarija, nakon što sam čuo Ajninu i Lejlinu životnu priču. Fascinantna mi je bla Ajnina želja i snaga da pronađe Lejlinu majku. Sestrinska ljubav i podrška koju su pružale jedna drugoj u tako teškoj situaciji, ali i njihove isprepletene i povezane sudbine razlozi su zbog kojih sam smatrao da je jedino ispravno da obje priče snimim paralelno", pojasnio je.

Film je nazvan "Nevidljiva djeca", a Šišman ističe kako je na početku svog istraživanja o djeci rođenoj zbog rata naišao na mnoge poteškoće.


"S obzirom na nepostojanje zvaničnih podataka u ovoj kategoriji, ali i samoj šutnji djece uslovljenoj stigmom s kojom se suočavaju veoma je teško doći do bilo kakvih informacija. Djeca rođena kao posljedica silovanja nevidljiva su u BiH, ali i generalno u svijetu. To se mora promijeniti", naglasio je.

Glavne uloge u filmu ostvarile su Ajna Jusić iz Bosne i Hercegovine i Lejla Damon iz Velike Britanije zajedno s njihovim majkama, njihovim heroinama. Obje su rođene nakon što su njihove majke preživjele ratno silovanje - Lejla onog dana kada je Ajnina majka preživjela silovanje, a Ajna devet mjeseci kasnije u Sigurnoj kući Medika Zenica.

"Najveća razlika u svemu tome je što je mene majka rodila u Sigurnoj kući gdje je imala stručnu pomoć i odlučila je da me zadrži. Nažalost, Lejlina majka je ostavljena sama kad je bilo najteže i odlučila je dati Lejlu na usvajanje. Najveća sličnost ove priče je odnos koji Lejla i ja imamo s našim majkama bez obzira na to što je Lejla odrasla bez biološke majke. Odlučila je da se vrati u BiH, jer joj je bilo važno da upozna, vidi, zagrli svoju majku i kaže joj da razumije zašto je donijela takvu odluku te da je nikad nije niti će je osuđivati zbog toga", ispričala je Jusić.


Ajnina sudbina se mijenja u njenoj 15. godini kada saznaje kako je došla na svijet, dok se Lejlina sudbina mijenja kroz razvoj u dva trenutka. Prvi put kada u 7. godini života saznaje da je usvojena, a drugi put, kada jedanaest godina poslije kao punoljetna djevojka saznaje da je na svijet došla kao posljedica najvećeg i najstrašnijeg zločina i traume koju jedna žena može preživjeti, kao posljedica silovanja.

"Slučajno sam saznala pravu istinu. Tražila sam po maminim papirima ime svog biološkog oca, jer su me svi pitali kako se zove moj tata, a ja nisam imala odgovor na to pitanje. Kada sam saznala, čitav moj svijet se promijenio za samo nekoliko sekundi. Nisam bila dobro, izgubila sam se u trenutku, nisam mogla da vjerujem i odbijala sam prihvatiti to. Onda sam čitala opet i uvidjela da čitam istinu o svom i životu svoje majke. Bio je šok. Danima, noćima sam razmišljala samo o tome. Počela sam povezivati stvari koje su se dešavale i postalo mi je jasnije zašto je majka bila tako zaštitnički nastrojena prema meni, shvatila sam i zašto me moj očuh, kojeg volim i koji je za mene moj jedini otac, također štitio na svakom koraku. Zahvalna sam svojoj majci za sve, jer zahvaljujući njenoj snazi znam sve boje života. Naučila me da cijenim ljude i da se borim za dobro, dok me očuh naučio da budem hrabra i da poštujem", ispričala je.

Dodaje kako ovim filmom žele biti motivacija i podrška drugim ženama i djeci koja dijele istu sudbinu.

"Želimo im pokazati da nisu sami i da imaju nas, svoje prijatelje. Osim toga, majkama, ženama želimo pokazati da 'sramota, stigma i diskriminacija' koje su društveno nametnute nikada neće biti dio misli, jer mi znamo da su naše majke heroine. Sada kada smo odrasle spremne smo i hoćemo ovo društvo učiniti boljim za njih, ali i za djecu rođenu zbog rata", poručila je.

Na kraju razgovora za Klix.ba Šišman ističe kako je veoma važno govoriti o ovoj temi, jer smo kao društvo zakazali u odnosi prema ovoj kategoriji djece.

"Surova realnost je da se danas možda više nego ikada rađaju djeca nakon silovanja. Minimum koji možemo uraditi jeste da što više govorimo o ovoj temi, upoznajemo svijet o uspješnim pojedincima koji će danas-sutra biti uzor i podstrek drugoj djeci da progovore i oslobode se tereta. Želja nam je da ovim filmom ohrabrimo djecu koja će nakon što ga pogledaju odlučiti da progovore. Želja nam je da ovim filmom damo nadu nevidljivoj djecu u Iraku, Mijanmaru ili Siriji, da u Ajni i Lejli vide svjetlo na kraju tunela, da spoznaju da i oni mogu imati normalan život bez obzira na okolnosti pod kojima su rođeni", rekao je Šišman.

Jusić ističe kako je Udruženje Zaboravljena djeca rata jedino udruženje na svijetu koje se bavi isključivo ovom tematikom, a čiji su članovi djeca rođena zbog rata i priznaje da to nosi veliku odgovornost.

"Upravo zbog te odgovornosti i želje za poboljšanjem statusa djece koristimo različite vidove komunikacije. Važno nam je da nas cjelokupno društvo razumije, jer samo tako možemo spriječiti da nove generacije proživljavaju ono što mi jesmo. A uostalom, umjetnost je divan način za komunikaciju s društvom i sretni smo što smo uspjeli u tome", rekla je Jusić.
Prijavi grešku


Komentari (35)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...