Pitanje Gaze na Berlinaleu izazvalo žestoke rasprave, festival kaže da umjetnici ne moraju govoriti o svemu

Direktorica festivala Tricia Tuttle uputila je opširnu izjavu nakon, kako je opisala, "medijske oluje" koja je pogodila Berlinale zbog istupa gostiju i članova žirija o političkim pitanjima. Posebne reakcije izazvale su izjave predsjednika žirija Wima Wendersa na konferenciji za medije prvog dana festivala, kada je, odgovarajući na pitanje o ratu u Gazi, rekao: "Moramo ostati izvan politike jer, ako pravimo filmove koji su namjerno politički, ulazimo na teren politike".

Nakon toga uslijedila je žestoka rasprava na društvenim mrežama, a indijska autorica Arundhati Roy povukla je učešće na festivalu u znak protesta.

Dodatne kritike usmjerene su prema Michelle Yeoh i Neilu Patricku Harrisu zbog njihovih odgovora na pitanja o politici i usponu fašizma, pri čemu je Harris naglasio da je zainteresiran za "bavljenje stvarima koje su apolitične".

U saopštenju se navodi da mnogi pozivaju na slobodu govora na Berlinaleu, ali da ona već postoji, te da se istovremeno od reditelja i autora sve češće očekuje da odgovore na svako postavljeno pitanje. Ako ne odgovore, bivaju kritikovani; ako odgovore, a odgovor se ne dopadne, ponovo su na meti napada. Ukazuje se i na pritisak da se složene misli sažmu u kratke izjave pred mikrofonom, iako su umjetnici često došli govoriti prvenstveno o svojim filmovima.

Tuttle ističe da je teško gledati kako se Berlinale i stotine filmskih stvaralaca i radnika na festivalu u medijima i na internetu svode na sliku koja im nije prepoznatljiva. Tokom deset dana festivala, autori, kako navodi, neprestano govore: kroz vlastiti rad, o svom radu, ali i, u nekim slučajevima, o geopolitičkim temama koje jesu ili nisu direktno povezane s njihovim filmovima. Podsjeća da je Berlinale veliki i složen festival koji ljudima znači mnogo i na različite načine.

Naglašava se da neki reditelji u Berlin dolaze s drugačijim političkim namjerama, nastojeći otvoriti raspravu o tome kako govoriti o umjetnosti kao umjetnosti i kako očuvati kina kao prostor za prikazivanje i razgovor o nezavisnom filmu. U medijskom okruženju kojim dominiraju krize, upozorava se, sve je manje prostora za ozbiljan razgovor o filmu i kulturi, osim ako se i ti sadržaji ne mogu uklopiti u dnevnu agendu vijesti.

Saopćenje razlikuje filmove koji se bave "politikom s malim p", u smislu ispitivanja moći u svakodnevnom životu, odnosa vidljivih i nevidljivih, uključenih i isključenih, od onih koji se bave "Politikom s velikim P", odnosno vladama, državnim politikama i institucijama moći i pravde. Ističe se da je ovo izbor autora, te da se obraćanje moći dešava i kroz jasno vidljive postupke i kroz tiše, lične geste.

Kao zajednički imenitelj većine autora navodi se duboko poštovanje ljudskog dostojanstva. Organizatori poručuju da ne vjeruju da na festivalu ima ijednog reditelja koji je ravnodušan prema zbivanjima u svijetu, niti prema pravima, životima i ogromnoj patnji ljudi u Gazi i na Zapadnoj obali, u Demokratskoj Republici Kongo, Sudanu, Iranu, Ukrajini, Minneapolisu i na "zastrašujuće velikom broju drugih mjesta".

U nastavku se naglašava da su umjetnici slobodni da svoje pravo na slobodu govora koriste kako žele.

"Ne bi se smjelo očekivati da komentarišu sve šire rasprave o prijašnjim ili trenutnim praksama festivala nad kojima nemaju nikakvu kontrolu, niti da odgovaraju na svako političko pitanje koje im se postavi, osim ako to sami žele", navodi se u saopštenju.

Organizatori poručuju da nastavljaju s radom jer vole kino i vjeruju da gledanje filmova može mijenjati stvari, čak i ako je riječ o sporoj, gotovo ledenjačkoj promjeni kroz mijenjanje ljudi, "jednog srca ili uma u datom trenutku".