Leon Lučev o traumama: Kada bih vidio svoje ratne čizme, u nosu sam imao miris leševa

Lučev se prisjetio iskustava koja su ostavila dubok trag na njemu, ali i puta kojim je nastojao ponovo uspostaviti ravnotežu u životu.
Govoreći o periodu nakon rata, Lučev je opisao kako mu se miris leševa vraćao i dugo nakon što je napustio ratno područje.

"Kad bih vidio svoje čizme ratne ja sam u nosu imao miris leševa. Dugo, dugo, dugo. Jer je bila neka akcija u kojoj je bilo užasno puno mrtvih i ovaj imao sam miris leševa stalno. Stalno. Sjećam se da mi je nakon toga mama oprala uniformu jedno deset puta i ja bih uzeo i rekao: 'Ne može'", rekao je.

Na pitanje voditelja kakav je otišao u rat, a kakav se iz njega vratio, glumac je govorio o dugom procesu suočavanja s onim što je proživio.

"Otišao sam k'o neko dijete, sretno, jer sam izašao iz JNA, vratio se. Počeo je rat. Izašao sam misleći da je sad sve u redu i da sam sad okej i da je sad sve u redu. A ustvari dugo, dugo, dugo nakon toga mi je trebalo da posložim sebe funkcionalno. I imao sam ogromnu sreću, ogromnu, to je suluda sreća, da sam ja ustvari upisao Akademiju, da sam se počeo baviti ovim poslom, koji meni ustvari konstantno me suočavao s nekim mojim prostorima. Konstantno sam imao otvaranje ovoga, ovoga, ovoga i kroz to prolazio da bih išao dalje. Tako da sam nekako, nemam pojma, kroz taj kroz, kroz taj prostor sam, naravno, i psihodrame i psihoterapija, ovaj negdje išao u neki prostor izlječenja", kazao je.

Lučev je u emisiji govorio i o filmu "Zlatni rez '42 - Djeca Kozare" reditelja Lordana Zafranovića, koji je posljednjih sedmica izazvao brojne reakcije i polemike u javnosti. Film je inspirisan sudbinom desetina hiljada djece s Kozare koja su tokom Drugog svjetskog rata odvedena u logore u NDH, a prati stradanje u Jasenovcu 1942. godine. Lučev u njemu igra Bobinca, u kojem glumi ustaškog vojnika koji počinje preispitivati vlastita uvjerenja nakon što usvoji dijete s Kozare.