Još jedan filmski kraj svijeta: Mali korak za čovjeka, još manji za čovječanstvo
Vidjeli smo i njegovo proročanstvo o sudnjem danu u filmu "2012", a svojim najnovijim filmom "Moonfall", koji je stigao u kina, Emmerich isprobava drugačiju vrstu apokalipse. Onu temeljenu na pretpostavci da Mjesec pada s neba i da je nekada bio dom živog bića nepoznate moći i opasnih namjera.
Mjesec je filmskim radnicima preokupacija od samih početaka razvoja kinematografije, a nedavno je Netflix objavio zanimljivu južnokorejsku igranu seriju o ekspediciji koja na Mjesecu traga za alternativnim izvorima vode "The Silent Sea".
Kako god, astronauti u bijelim predimenzioniranim odijelima, koji u slow motionu skakuću po površini nebeskog tijela najbližeg Zemlji, to je uvijek vizuelno dojmljiv prizor i idealna situacija da nešto na planertarnom nivou pođe po zlu.
Svega mjesec prije udara i sa svijetom na rubu uništenja, izvršna direktorica NASA-e i bivša astronautkinja Jo Fowler (Halle Berry) uvjerena je da ima ključ spasa. Bivši kolega astronaut Brian Harper (Patrick Wilson) i teoretičar zavjere K. C. Houseman (John Bradley) jedini su koji joj vjeruju da kataklizma kuca na vrata života kakav poznajemo.
Ovi će heroji krenuti u nemoguću, posljednju misiju u svemir, ostavljajući sve one koje vole, samo da bi otkrili kako Mjesec nije baš ono što mislimo da jeste. Naime, 20. jula 1969. godine ekipa svemirske misije Apollo 11 je izgubila kontakt sa Zemljom na dvije minute. Tada su vidjeli nešto na Mjesecu, ali je ta tajna ostala skrivena pedeset godina. Ona sada dolazi na naplatu, pa će se čovječanstvo morati suočiti s tamnom stranom Mjeseca.
Radi se o punokrvnom spektaklu, koji će vas kompjuterski generiranim slikama svemira držati na ivici sjedišta u kiosalama i uz koji ćete nervozno trpati šake kokica u usta. Međutim, samo ako nemate potrebu za suštinom i ako ste tamo otišli gledati eksplozije. Zanimljivo je da teoretičari zavjere u posljednje vrijeme dobivaju sve važnije mjesto u filmskim pričama koje se bave pošastima i svemirskim katastrofama.
U Netflixovom hitu "Don’t Look Up" vidjeli smo do koje mjere je apsolutno sve podložno manipulacijama i najcrnjem sumraku pameti. Prije samo nekoliko decenija naučnofantastični filmovi su gledani iz čiste zabave. Danas, na planeti koja trpi posljedice klimatskih promjena, koja je poharana smećem i plastikom, ovi filmovi tjeraju na razmišljanje i nakon njih iz kinodvorana ne izlazimo bezbrižni.
"Moonfall" dolazi tri godine nakon Emmerichovog posljednjeg naslova "Midway", a snimljen je u Montrealu s budžetom od 140 miliona dolara, što ga čini jednim od najskupljih nezavisnih filmova. Odmah nakon što je Lionsgate objavio trailer filma, publika je bila podijeljena oko onog što je vidjela, izražavajući razočarenje i zasićenje kompjuterski generiranim scenama.
Glumačka postava izgleda kao da je odabrana bacanjem strelica u holivudski imenik. Halle Berry, Patrick Wilson, Samwell Tarly, Charlie Plummer i Donald Sutherland su zaista nesvakidašnji cast okupljen oko filma katastrofe.
Bilo kako bilo, Emmerichovo ime će prodati film i učiniti ga blockbusterom. Potreba za spašavanjem svijeta od imaginarnog neprijatelja je konstanta i ulijeva nam neku lažnu sigurnost. Kao američka zastava na rukavu svemirskog odijela i ostale vrline budućnosti koju zamišljamo. Holivudski filmovi odavno su isprogramiramirali našu percepciju svega, pa tako i svemira.
Cijene hrane na Jadranu već izazivaju nezadovoljstvo: "Za taj novac odem u Napulj"
