John Cleese za Klix.ba: Bosanski humor je efikasan kao i humor Monty Pythona
Drugi put boravite u Sarajevu, a ovaj put ste stigli kao specijalni gost Sarajevo Film Festivala i dobitnik nagrade Počasno Srce Sarajeva. Na ceremoniji uručenja nagrade ste na sebi svojstven način nasmijali prisutne. Kako ste se osjećali?
Imao sam želju ponovo doći u Sarajevo i polaskan sam činjenicom da sam nagrađen filmskom nagradom. Nisam mislio da je zaslužujem, jer sam u svom životu imao ukupno sedam ili osam glavnih uloga. S druge strane, uživao sam sinoć kada se 3.000 ljudi smijalo mojoj šali da su ljudi u Sarajevu i ranije bili upucani. Mislio sam da je to dobra šala i osjećao sam se veoma lijepo i dobro nakon što su se ljudi počeli smijati. Veoma sam dirnut jer su ljudi u BiH shvatili moj humor, a u isto vrijeme i ja sam shvatio da je vaš humor efikasan, kao i humor Monty Pythona.
Da li ste upoznali neke naše komičare?
Nažalost, nikoga nisam sreo na duže od dvije sekunde jer mi je dan bio u potpunosti ispunjen. Nakon posjete Jevrejskom groblju bio sam na ručku s Danisom Tanovićem i Mirom Purivatrom s kojima sam mnogo razgovarao. Također sam gledao Sarajevo s okolnih brda koja pružaju nevjerovatan pogled na grad. Nakon toga sam bio preumoran i morao sam se odmoriti za crveni tepih i dodjelu nagrada. Nisam stigao ni filmove gledati, ali naredne godine se vraćam ovdje kao član žirija.
U Sarajevo ste stigli prije dva dana. Gdje ste sve bili, koja mjesta ste obišli?
Da, stigao sam u utorak navečer. Jučerašnji dan je počeo posjetom Jevrejskom groblju. Imao sam sreću jer je moj domaćin bio oskarovac Danis Tanović koji mi je ispričao veoma tužne, ali u isto vrijeme izvanredne i hrabre priče. Nevjerovatno je šta su Bosanci i Hercegovci prošli za četiri godine rata. Kada čuješ priče i obiđeš ta mjesta osjetiš sve to na mnogo dubljem nivou nego kada, naprimjer, čitaš o tome u novinama. Fasciniran sam miksom različitih kultura i volio bih prošetati starim dijelom grada u kojem još uvijek živi duh osmanskog perioda. Također bih volio obići Tunel spasa, a nakon toga samo lutati gradom jer nekad tako vidiš najzanimljivije stvari.
Sinoć ste govorili o tome kako ste dirnuti time što je Sarajevo Film Festival pokrenut za vrijeme opsade. Kolika je važnost SFF-a i da li je humor naše najveće oružje?
Nevjerovatna je ideja da ljude koji žive pod snajperima u gradu pod opsadom okupite na jednom mjestu na kojem ćete im prikazivati filmove. Ne bih rekao da je humor naše najveće oružje, već najpozitivnija mogućnost koja vam olakšava da se nosite s poteškoćama.
Veoma je zanimljiv vaš profil na Twitteru. Da li sami postavljate objave ili imate ljude koji su zaduženi za to? Koliko su vam bitni publika na društvenim mrežama i feedback? Čitate li to uopće?
Prije četiri godine sam otvorio profil na Twitteru i to zbog svog prijatelja Stephena Frya koji smatra da britanskim medijima ne treba vjerovati. Shvatio sam da sve informacije koje želim dati u javnost mogu jednostavno postaviti na Twitter. Iako sam u dobrom odnosu sa svim medijima, sada imam priliku sam kreirati svoj put. U isto vrijeme imam šansu da napravim neku dobru šalu. Publika mi je bitna i često nakon večere odvojim dvadeset minuta za čitanje komentara jer lijepo je znati da tamo imam jednu malu zajednicu koja uživa u onome što govorim.
Mišljenja ste da su komedija i smijeh od ključnog značaja za vrijeme u kojem živimo. Možete li, za kraj, pojasniti bitnost humora u svakodnevnom životu?
Humor je esencijalan i mislim da ljudi trebaju biti opušteni spontanom dozom humora. Ne mislim striktno na šalu. Jer kada se ljudi koji se dugo nisu vidjeli sastanu, oni se mnogo smiju, čak i ako se ništa smiješno ne dešava. Mislim da taj zdravi humor treba da nas vodi kroz život.
