Ima li većeg horora od YU nacionalizama? Mješoviti brakovi i progon u filmu "Zora"
Reditelj Dalibor Matanić je jedan od najvažnijih regionalnih autora, koji je pažnju na sebe skrenuo duboko angažiranim i provokativnim naslovima, propitujući anomalije hrvatskog društva u tranziciji. Još od filma "Fine mrtve djevojke" iz 2002. godine, pa preko naslova "Kino Lika" i "Majka asfalta", reditelj Matanić je postao sinonim za onaj dio hrvatske kinematografije - koji je gledljiv.
Serijom "Novine", koju je otkupio i Netflix, pokazao je turobnu priču o tome šta se dogodi kada posljednji nezavisni medij u državi preuzme tajkun iz građevinske mafije, a da to nema veze s ljubavi i strasti prema novinarstvu. Ukratko, Matanić je reditelj koji u svojim projektima propituje hrvatsko društvo, kontaminirano odnosima iz prošlosti, kriminalom i lažnim moralom.
Dvije nacije, jedna ljubav, nula budućnosti
Film "Zora" je inficiran istom potrebom i razumijevanjem kinemtografije kao sredstva za otvaranje socijalnih rana i postavljanja pitanja koja bi mogla spriječiti tragične događaje u budućnosti. Dolazi kao drugi dio "Trilogije sunca", kojoj je autor dodijelio simboličnu žanrovsku odrednicu nazvavši je trilogijom protiv fašizma. Trilogija se sastoji od naslova: "Zvizdan", "Zora" i "Sumrak". "Zvizdan" je prikazan i nagrađen u Cannesu 2015. godine, a zašao u period ranih devedesetih i pokazao kako su se obični ljudi različitih nacionalnosti nosili s početkom rata u zadarskom zaleđu, ali i povratkom u novi život nakon sukoba.
U bliskoj budućnosti, događa se novi konflikt u osamljenoj dolini, čiji su stanovnici podjeljni na one "odabrane" i one "neželjene". Ljudi napuštaju svoje domove, bježeći pred nasiljem i odlazeći u neizvjesnost. Ika (Tihana Lazović), Matija (Krešimir Mikić) i njihovo dvoje djece Kaja (Lara Vladović) i Nikola (Maks Kleončić), podjeljeni su oko želje za odlaskom i ostankom. Još od nestanka njihovog trećeg djeteta, bračni par nije pronašao način da prevaziđe neopisivu traumu, pa ona svakog dana postaje sve veća.
Sa svojim mističnim otkrićima, zora donosi niz događaja koji pokazuju kako je cijena ignoriranje ekstremizama i traume uvijek previsoka. Matija poptuno gubi nadu i vjeru, ali pronalazi put do sebe, dok zora obasjava činjenicu kako je suočavanje jedino oružje u borbi protiv traume i zla.
Politički razdor koji dovodi likove do agonije, inspirisan je ratom i hrvatsko-srpskim antagonizmima iz ratne prošlosti. "Zora" propituje istu matricu, ali se događa u bliskoj budućnosti. Njegov autor ga je definirao kao potrebu da napravi film o boli, pogreškama, praštanju i vjerovanju, jer će nam se, u suprotnom, u budućnosti ponoviti historija u svom najmračnijem obliku. Oni malo stariji se sjećaju bračnih parova čiji je život stavljen pred izazove ranih devedesetih, kada su se možda po prvi put pozabavili time ko se kako zove i kojem se bogu moli.
Psihopatija s nacionalnim predznakom i danas je posljednje utočište onih koji se baš ničim ne mogu pohvaliti osim pripadnošću nekom narodu. U novom filmu Matanić ponovo suprotstavlja najplemenitije i najniže ljudske porive, a svako gledanje je svojevrsna opomena na ono u šta se "nacionalni sportovi" mogu pretvoriti.
Inače, Matanić je trenutno u postrodukciji serije temeljene na istinitom događaju. Serija se zove "Šutnja", a snimljena je prema motivima iz triju romana novinara Drage Hedla, "Izborna šutnja", "Ispovjedna tajna" i "Kijevska piletina", koji progovaraju o podvođenju maloljetnih djevojaka u osječkom Domu za djecu i mladež. "Šutnju" karakteriziraju kao najvrući hrvatski serijski kesten, koji je Matanić hrabro uzeo u ruke. Nad maloljetnicama su se iživljavali pripadnici političke elite, sve redom uzorni građani, porodični ljudi i vjernici.
"Zora", kao i kompletan kinematografski opus hrvatskog reditelja Dalibora Matanića, upozorava na gorku istinu, koja leži u suštini svih nacionalizama. Iza potrebe da se eksploatira nečija pripadnost bilo koje vrste, uglavnom stoji želja za manipulacijom i bogaćenjem. Svaka je filmska priča uglavnom politička ili ljubavna, a politika se ponekad pobrine da nestane ljubavi.
