Film kojem je iščupano srce: Christian Bale je detektiv na West Pointu
Prekaljeni istražitelj s bradom zove se Augustus Landor, živi sam u šumi, a razlog njegovog očaja je prerana smrt supruge i gubitak kćeri. Iz letargične svakodnevice trgnut će ga poziv da istraži bizarnu smrt mladog kadeta vojne akademije West Point.
Netflix je odlučio da upravo adaptacija romana “The Pale Blue Eye” bude prvi film koji će obajviti u melankoličnom periodu s prvim danima nove godine. Detektiva tumači oskarovac Christian Bale, glumac s impresivnom listom filmova (“Batman”, “American Psycho”, “Fighter”, “American Hustle”…), a film je napisao i režirao Scott Cooper (“Crazy Heart”), kojem je ovo treća saradnja s Baleom.
Priča je posebno zanimljiva jer je jedan od njenih glavnih likova američki pjesnik Edgar Allan Poe, koji je pohađao slavnu akademiju i slovi za jednog od začetnika detektivskog žanra u književnosti.
Srca obješenih ljudi
Godina je 1830.-ta. U snijegom okovanom njujorškom kampu kadet Leroy Fry (Matt Helm) pronađen je obješen za drvo, s izrezanim grudnim košem iz kojeg mu je iščupano srce. Patolog, dr. Marquis (Toby Jones) ne može razlučiti o čemu se radi, osim da je trebala jaka muška šaka za ovako grozomoran čin. Detektiv Landor (Christian Bale) prihvata slučaj, ali se ne može oteti potpunom preziru koji pokazuje prema vojsci. Zapovjednik Hitchcock (Simon McBurney) i nadstojnik Thayer (Timothy Spall) žele baš njega na ovom slučaju, ali pod uslovom da se suzdrži od pića.
Istražitelju se odmah nameće mladi kadet Edgar Allan Poe (Harry Melling), koji mu želi pomoći u istrazi, iznoseći zanimljivu pretpostavku po kojoj je ubica pjesnik. On tvrdi da je uklanjanje čovjekovog srcaneka vrsta trgovine simbolom i da je za takav rad opremljen samo čovjek koji umije sa stihovima. Uskoro se događa još jedno bizarno ubistvo po istom modusu operandi ( i nekoliko mrtvih životinja) pa postaje jasno da se radi o satanističkim ritualima.
Neki tragovi vode do doktorove obitelji, njegove djece i osebujne supruge Julije (Gillian Anderson), ali istina je sasvim drugačija. Rasplet neće samo objasniti ko je ubica nego i okolnosti koje su dovele do nestanka Augustusove kćeri…
Iako je baš sve produkcijski posloženo kako treba, s impresivnim scengrafskim i kostimografskim elementima te odličnom glumačkom podjelom, najslabija tačka filma je labavo iskonstruisana priča. Atmosfera uspijeva držati pažnju (plave uniforme vojnika koje su u kontrastu s bjelinom snijega i hladnoćom, gubitnici koji nemaju više šta izgubiti), ali nema napetosti i grozničave želje za saznanjem ko stoji iza ubistava. Kada to i saznamo, nismo previše oduševljeni konstrukcijom priče u koju smo uvučeni.
Filmu kao da je neko izvadio srce. To je valjda razlog zašto jedan od najiščekivanijih naslova ove godine na IMDB-ju ima bljedunjavu ocjenu 6.7. Ipak “The Pale Blue Eye” je vrijedan gledanja, ako ništa zbog odlične fotografije i ostalih primjera izvrsnosti filmskog zanata. Najvažnija lekcija koju učimo iz njega je ona po kojoj sve opstaje ili propada zbog… scenarija.
