"Dara iz Jasenovca": Srbijanski kandidat za Oscara donosi priču o zločinima NDH
Priča o koncentracionom logoru Jasenovac je najbolnija rana bivše Jugoslavije, koja je u posljednje tri godine dobila čak dva dugometražna igrana filma, u čijem su fokusu stradanja djece.
Nakon hrvatskog filma "Dnevnik Diane Budisavljević" (2019.), snimljenog na osnovu dnevnika zagrebačke humanitarke koja je iz ustaških logora spasila deset hiljada srpske djece, snimljena je još jedna historijska priča iz perioda Drugog svjetskog rata, koja se tiče bolne činjenice kako stravični zločini genocidne politike nisu zaobilazili ni najmlađe. Dara je bila stvarna djevojčica, a sada je njena priča ekranizirana i odlazi u ovogodišnju utrku za Oscara, kao kandidat Srbije u kategoriji Najbolji internacionalni film.
Zanimljivo je da je produkcija slijedila autentičnost podneblja iz kojeg priča potječe, pa je za ulogu Dare angažirana dvanaestogodišnja djevojčica Biljana Čekić iz Bosanske Dubice, čiji su preci bili u Jasenovcu. Mnoga djeca upravo s tog područja su odvedena u Jasenovac, a potom premještena u logor Stara Gradiška. Priča "Dara iz Jasenovca" je prikaz sudbine samo jednog djeteta s Kozare među hiljadama nikad ispričanih, i u stvarnosti tragičnijih sudbina. Film je snimljen na lokaciji sela Kolut pored Sombora, gdje je stara ciglana s upravnim objektom pretvorena u zloglasni logor koji godinama nosi nadimak Balkanski Auschwitz.
Genocid viđen očima djeteta
Nakon njemačko-ustaške ofanzive na Kozari 1942. godine stanovništvo biva deportovano u koncentracione logore. Među njima je i desetogodišnja Dara kojoj ustaše ubijaju majku i brata. Kada dospije iza bodljikave žice, djevojčica pokušava spasiti mlađeg brata, u čemu pronalazi smisao života, pokušavajući pronaći tračak nade u sveopćem haosu nezamislivih zločina koje svakodnevno promatra. Borba dobra i zla nikada ne jenjava, ali gledatelj misli da se u svakom trenutku nešto može dogoditi u čovjekovoj psihi i da bi dobro moglo prevagnuti. Film zadire u temu holokausta i uz veliki emocionalni rolerkoster nudi nadu da nakon strašnih iskustava možemo postati bolji ljudi.
Čini se da su i Hrvatska i Srbija dobile svoju verziju "Schindlerove liste", a zlo koje su sijali nacisti i njihovi podanici trijumfuje nad bilo kakvom fikcijom te kao takvo predstavlja snažne priče, one kojima su skloni konzervativni članovi Američke filmske akademije. "Dara" je započela svjetsku kinodistribuciju, a zbog prirode tematike i raskošne produkcije predviđaju da bi mogla ući u uži izbor oskarovskih nominacija. Film će svoju premijeru u Americi doživjeti 5. februara, dok je premijera u Beogradu zakazana za 22. april, na godišnjicu proboja jasenovačkih logoraša.
Jasenovac je tačka na kojoj se lome različite politike i pokazuju antagonizmi ovih prostora, a kontroverze idu tako daleko da se osporavaju i umanjuju zvanični podaci o broju žrtava. O Balkanskom Auschwitzu postoji niz svjedočenja, koja ga opisuju kao manje "elegantnu" verziju najpoznatijeg koncentracionog logora, gdje su se redali svakakvi prizori. Od glava u izmetu, tijela djece u fazi raspadanja do mehaničkih likvidacija. "Dara iz Jasenovca" se bavi historijskom traumom, izražavajući poštovanje prema žrtvama, izbjegavajući zamku buđenja duhova prošlosti u svrhu dnevno aktuelne politike. Ova tragedija je personalizirana i film se na bavi "brojevima", već pojedinačnim sudbinama.
Zanimljivo je da je genocid tema i bosanskohercegovačkog filma koji konkuriše za Oscara ove godine u kategoriji Najbolji internacionalni film. "Quo Vadis, Aida?" Jasmile Žbanić bavi se genocidom u Srebrenici u julu 1995. godine, donoseći priču o prevoditeljici Aidi koja radi u bazi UN-a u trenutku kada srpska vojska ulazi u grad. Svi ovi filmovi su opomena da se zločini ponavljaju na našim prostorima, jer se ljudi lako povedu za idejom da vrijede više od drugih kako bi ih pljačkali, eksploatisali po raznim ciglanama i tvornicama posuđa, a naposljetku likvidirali udarcem maljem, metkom ili "pozivom na tuširanje".
