Srce od sedre
2

26. Desapareció en el lago

Klix.ba
Ako nešto ofalim, molim da mi se halali, iako nije do mene, nego do one moje dosadne svastike Solazur, jer da nije ono slomila nogu mogla bi sama sebi ići u zadrug, a ovako joj svu kupovinu ja moram obavljat, i nadigla me prošli put u pola epizode, jedva sam i na reprizu stigo.

Vazda joj nešto fali. Ne bi ni znao da se ne kaže gustiš nego gustin, a po nekako govno za skidanje fleka petput sam se vraćo dok sam pravo natrefio. Ona samo zove i izvoljeva. A ja ko navijen, leti tamo, leti vamo. Pa me onda natjera da joj neke stvari nosam i razmještam po kući. Evo sam s nogu pao. Još sam se na kraju jedva uspio izvuć da ne gledam onu glupu Marabuntu.

A kući dođoh na vrijeme da vidim kako drug Bruno dona Ani javlja da je Izabela nestala pod vodom. Kako je on saznao ja nisam vidio, a ne znam ni koga je onaj Roka zvao na telefon sa vodenog ćire. Al kolko se ja razumijem u serije, saznaće se brzo.

Kad dona Ana doču za kćerkinu nesreću, od jada ispusti telefon, tijelom klonu, pa zapade u teško očajanje, te stade proklinjat samu sebe što je prihvatila taj posao i sa sobom povela kćer. Tako, kori se sad, jebo li ti rogo ćaću, i onaj ko te takvu nesposobnu posla. Bezbeli se nisi nećkala kad je trebalo laku paru uzet. Izvinite što ja ovako malo naglo reagujem, al još me huja drži, kolko me je ona Solazur iznervirala.

Kad je pobrojala sve svece koje je znala i iskitila sve jadikovke što ih pod kapom nebeskom ima, dona Ana se malo dozva pameti, pa dofati telefon i okrenu neki broj. Kolko sam ja skonto po onome što je pričala, to je ona zvala Izabelinog ćaću ovamo kod nas u Argentinu. Jer ona je njemu rekla da je tamo hitno potreban, da se na onom mjestu neke čudne stvari događaju, i da je njihova querida Izabela nestala.

Meni tu telefon zazvoni. Pogledam ko je, a ko će drugi bit nego onaj krpelj od svastike. Žena ne zna za dosta. Al ja se napravim da ne čujem i vratim se u seriju. Tamo kameri dotužilo gledat u očajnu majku kako krši prste, pa se odvrati od nje i zaputi u ona brda i tu mi vidimo Andreja kako grabi kroz šumu, a razni ga kerovi gone. E neka vala baš. Dotužio mi je i on, i one njegove lampe, i ono brkljačenje, i nekakvo tajenje, i to što se ne zna ni s kim je ni protiv koga. Al džaba sve, kad je on šejtanu mio. Uspjede se dokopat nekakva potoka, pa udari kroz njega da tako zavara tragove. Utom počeše reklame. Jebemti više i reklame, evo mi ih je preko glave. Više reklama neg serije, da ikako mogu ovi bi samo reklame prikazivali. Sjećam se jednom kad smo Zajka i ja bili u kinu, pa nam prije filma pustilo reklamu za one bombone lakše se diše, a Zajka pusti tihomira smrdića, film bio pravo smiješan, al pola publike ga kroz suze odgledalo, kolko je Zajka bio majstor za pustit otrov u eter. Da nije bježo iz škole, mogo je do dnevnika dogurat.

Poslije reklama u seriji pao mrak. Na nebu opet pun mjesec, preko njega oblaci jure, čas ga pokrivaju čas je vidljiv, a neki vjetar fijuče ko da kurjak zavija. Tamo na jezeru potraga. Špartaju po vodi kojekakva plovila, uperili reflektore ne bi li štagod u onom mraku vidjeli, al hoš šipak, nigdje ništa. A to sve puno policije, i helikopter dotjeralo da odozgo s nebesa rasvjetljava, al sve zabadava.

Meni opet telefon zvoni. I opet ona moja dosadna svastika Solazur. Od nje se ništa ne može gledat. Al ja se napravim da sam u nužniku i da nisam tu, pa nastavim gledat gdje me prekinulo. Vidim ja s nebesa jedan grad, reko bi u Švajcarskoj po tome kako je uređen. Sve je to lijepo rasvijetljeno i svjetlima ukrašeno, a kuće od kamena sazdane i to tako lijepo da ih se očima nagledat ne možeš. Kamera se polako spusti među te kuće, prođe nekim ulicama, pa se kroz otvoren prozor zavuče u jednu radnu sobu, gdje su neki ljudi sastančili. Ja odma prepoznam onog smutlju od direktora grada, jebo li mu rogo ćaću. Vas se shudio, tako se nekako namjestio ko da ga pola nema, došo manji od makovog zrna. Nad njim se nadnosi nekakav s cvikerima pa sve gromove iz usta prosipa. Kara ćoro direktora što snimanje ne ide kako treba, hem nekakvih ljudi fali, hem hiljadu nekakvih burgija što nisu kako treba. Direktor grada samo potiho cvili, a ni riječ ne može da izusti. Onda njemu cvikeraš kaže da nije normalan, jer i sam dobro zna da iza filma stoji glavom i bradom predsjednik republike. Na to direktor grada jedanput glasno jaukne, pa nastavi onako cvilit. A cviko mu i opet veli da je nesposoban, i da ga više niko neće trpit, i da u roku hitno ima da omogući nesmetano snimanje filma. I tako bi to išlo u nedogled, samo da se epizoda nije završila.

Tako se i ta epizoda završi, u dobar čas, jer evo je već deseta minuta kako mi telefon ne prestaje zvonit. Sad ću vidjet šta je onoj ludoj svastiki naumpalo. U sljedećem nastavku: Hoće li Izabela i Bratjen isplivati? Nastavlja li se snimanje filma? Da li će Andrej umaći psima? Ko je Izabelin otac?