Prema izjavi njegove porodice, Rollins je preminuo u svom domu u Woodstocku u New Yorku.
"Jazz saksofonist, jedna od najcjenjenijih i najutjecajnijih osoba u američkoj muzici 20. stoljeća i šire preminuo je u svom domu u Woodstocku", naveli su.
Njegova porodica navela je da su iza Rollinsa ostali nećak Clifton Anderson i nećakinje Vallyn Anderson i Gabrielle DeGroat. Uz to, napomenuli su da nije planirana javna komemoracija. Također, dodali su Rollinsov citat iz 2009. godine, koji se odnosi na duhovnost i kreativnost
"Mislim da kada kreativna osoba završi, ona nastavlja u narednom postojanju. Ja sam osoba koja vjeruje da ovaj život nije sve i kraj svega. Duhovna osoba se ne osjeća tako", kazao je Rollins.
Walter Theodore Rollins rođen je u New Yorku 1930. godine. Njegovi roditelji bili su s Djevičanskih otoka i odgojili su ga u Harlemu. Počeo je svirati klavir prije nego što je počeo svirati alto saksofon, ali je sa 16 godina prešao na tenor, instrument po kojem je kasnije postao poznat.
Prije nego što je napunio 20 godina, on je sarađivao s jazz velikanima poput Babsa Gonzalesa, J. J. Johnsona, Buda Powella, Milesa Davisa i Theloniousa Monka. Pedesetih godina prošlog stoljeća Rollins je razvio ovisnost o heroinu, ali se nakon više hapšenja povezanih s heroinom liječio u bolnici za narkotike u zatvoru u Lexingtonu. Nakon toga, on se preselio u Chicago gdje se vratio na jazz scenu, održavajući trijeznost.
"Mislio sam da sam muzičar i moram biti dovoljno jak. Bio sam čist kada sam napustio Lexington, ali sam se morao nekako vratiti u društvo", rekao je tada.
U periodu između 1956. i 1958. godine Rollins je objavio 16 albuma, uključujući i svoj live album "A Night at the Village Vanguard", koji se smatra jednim od najvećih jazz albuma ikada snimljenih. Nakon ovog perioda on je uzeo sabatikal kako bi se fokusirao samo na sviranje, što je često radio šetajući preko mosta Williamsburg u New Yorku. Njegov album "The Bridge" iz 1962. godine nastao je iz tog perioda njegovog života. Rollins je bio posebno cijenjen zbog sposobnosti improvizacije.
"Mnogi ljudi s kojima sam odrastao, svi smo željeli biti jazz muzičari, ali nismo imali talent. To je bio dar. Muzika je dar", poručio je.
Rollins je sedam puta bio nominovan za Grammyja, a dva puta je osvojio ovu nagradu. On je 2004. godine primio Grammy nagradu za životno djelo, a 2011. godine nagradu Kennedy Center Honor i Nacionalnu medalju za umjetnost. Rollins je 1957. godine oženio glumicu Dawn Finney, a razveli su se nakon godinu. On je 1965. godine oženio Lucille Pearson, koja je 1971. godine postala njegova menadžerica, a bili su skupa do njene smrti 2004. godine.
Svoj posljednji koncert Rollins je odsvirao 2012. godine, a 2014. godine je morao potpuno odustati od ovog instrumenta zbog plućne fibroze.
"Kada sam morao prestati svirati, bilo je traumatično. Shvatio sam da umjesto da jadikujem i plačem, trebam biti zahvalan na činjenici da sam se mogao baviti muzikom cijeli život. Imao sam tu spoznaju uz svoja duhovna uvjerenja koja sam njegovao dugo godina. Sav trud uložen je u prihvatanje činjenice da ne mogu svirati svoj rog", kazao je.
U ranijim intervjuima govorio je i o svom posmatranju smrti.
"Umiranje je smiješno. Svi se boje umrijeti jer je to nepoznato, ali moja majka je umrla. Moj otac je umro. Moj brat je umro, moja sestra je umrla, kao i moj ujak i baka. Svi su bili sjajni ljudi. Ako oni mogu umrijeti, zašto ne mogu i ja. Moje će se tijelo pretvoriti u prah, ali će moja duša živjeti vječno", rekao je.
Novo priznanje za Kerima Alajbegovića, uvršten je u vrh elitne liste s Lamineom Yamalom
Od srijede rigorozne kazne na putevima u BiH: Zbog "obijesne vožnje" plaćat će se i do 5.000 KM
