Zašto mnogi odgađaju odlazak ljekaru? Psihologinja Alma Mahmutović Katica objašnjava: Hrabrost ne znači odsustvo straha

Pojedini se danima ili sedmicama uvjeravaju da nije riječ o nečemu ozbiljnom, dok istovremeno na internetu pretražuju simptome i zamišljaju najgore scenarije. Takav način suočavanja s brigom može stvoriti začarani krug u kojem strah od pregleda postaje sve veći, a njegovo odgađanje donosi samo privremeno olakšanje.

Kako objašnjava psihologinja Alma Mahmutović Katica, odgađanje pregleda često je posljedica unutrašnjeg konflikta između svijesti o potrebi za medicinskom pomoći i straha od onoga što bi pregled mogao otkriti.

"Unutrašnji psihološki konflikt često je uzrok odgađanja odlaska ljekaru, a ne svijest o vlastitom zdravlju. S jedne strane, osoba prepoznaje da postoji simptom i da bi trebala potražiti stručnu pomoć, a s druge strane javlja se strah od onoga što bi mogla saznati", započela je.

Dodaje da se u takvim situacijama aktiviraju mehanizmi izbjegavanja i poricanja, zbog kojih osoba pokušava pronaći objašnjenje koje će umanjiti njenu zabrinutost.

"Osoba sebi govori da će simptom proći, da je vjerovatno riječ o umoru, stresu ili nečemu bezazlenom. Takvo razmišljanje privremeno smanjuje napetost, ali ne rješava problem, nego samo odgađa suočavanje s njim. Čovjek ponekad ne odgađa pregled zato što ne brine o svom zdravlju, nego upravo zato što se previše boji mogućeg ishoda", kazala je.

Strah od dijagnoze često je veći od straha od simptoma

Prema riječima psihologinje, ljudi se često ne plaše samo bolesti nego i posljedica koje bi dijagnoza mogla imati na njihov život.

"Simptom predstavlja nešto što osoba osjeća u sadašnjosti, dok dijagnoza u njenoj mašti može predstavljati čitav niz mogućih gubitaka: zdravlja, samostalnosti, životnih planova, sigurnosti, pa čak i strah od smrti. Ljudi se često više plaše neizvjesnosti i značenja koje pripisuju bolesti nego same medicinske informacije", objasnila je.

Ističe da je izbjegavanje pregleda jedan od načina na koji se pokušavamo zaštititi od neprijatnih emocija. Zbog straha često umanjujemo značaj simptoma i uvjeravamo se da nema razloga za zabrinutost.

"Tako nastaju misli poput: 'Proći će samo od sebe', 'Nije to ništa', 'Mlad/a sam, meni se to ne može dogoditi' ili 'Sačekat ću još nekoliko dana'. Racionaliziranje i umanjivanje problema mogu kratkoročno smanjiti strah, ali dugoročno stvaraju dodatnu napetost. Osoba zapravo ne prestaje misliti o simptomima, nego ih pokušava potisnuti", kazala je.

Način na koji se odnosimo prema zdravlju velikim dijelom počinje se razvijati u porodici. Djeca ne usvajaju samo ono što im roditelji govore nego i ponašanja koja svakodnevno posmatraju.

"Djeca uče po modelu ponašanja roditelja. Roditelji koji redovno obavljaju preventivne preglede, razgovaraju o zdravlju bez dramatiziranja i pokazuju odgovornost prema sebi mogu takvo ponašanje prenijeti na djecu kao prirodan dio života", istakla je.

Važna su i rana iskustva, koja mogu utjecati na to kako pojedinac doživljava zdravstvene preglede. Bolna medicinska intervencija, hospitalizacija, traumatično iskustvo člana porodice ili gubitak bliske osobe zbog bolesti mogu ostaviti trag na odnos prema ljekarima i zdravstvenim ustanovama.

Ipak, psihologinja naglašava da porodični obrasci nisu nepromjenjivi te da čovjek može osvijestiti šta je naučio u djetinjstvu i razviti zdraviji odnos prema vlastitom zdravlju.

Pretraživanje simptoma na internetu dodatno pojačava strah

Ovakvo ponašanje često je povezano sa zdravstvenom anksioznošću. Osoba primijeti tjelesnu promjenu, počne pretraživati simptome na internetu i nailazi na različita objašnjenja, uključujući i ona najteža.

"Izazov nastaje kada internet pretraga postane način pokušaja uspostavljanja potpune kontrole nad neizvjesnošću. Osoba traži potvrdu da nije bolesna, ali svaki novi tekst ili iskustvo druge osobe otvara dodatno pitanje i novi strah. Tako nastaje začarani krug: simptom izaziva zabrinutost, zabrinutost vodi pretraživanju, pretraživanje povećava strah, a strah dodatno pojačava praćenje tjelesnih senzacija", kazala je.

Psihologinja upozorava da osoba na taj način može prikupiti mnogo informacija o mogućim bolestima, a istovremeno izbjegavati odlazak ljekaru.

"Internet može biti koristan izvor informacija, ali ne može zamijeniti pregled, razgovor s ljekarom i dijagnostičke procedure. Savjetujem što manje internet tekstova jer je svaka ličnost individualna i svako iskustvo koje pročitamo na internetu ne mora nužno biti naša dijagnoza. Ljekari su ipak stručno osoblje koje će nam dati odgovarajuću terapiju ili smjernice za kvalitetniji život", istakla je.

"Preventivni pregledi su izraz brige o sebi, a ne razlog za strah"

Jedan od važnih koraka jeste promjena načina na koji posmatramo odlazak ljekaru. Umjesto da pregled povezujemo s mogućnošću da nešto nije u redu, trebali bismo ga razumjeti kao način brige o sebi i očuvanja zdravlja.

"Pregled ne treba posmatrati kao potvrdu da nešto nije u redu s nama, nego kao način da preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje. Preventivni pregledi su izraz brige o sebi, a ne razlog za strah. Oni nam omogućavaju da određene promjene otkrijemo na vrijeme, dobijemo stručne savjete i, kada je potrebno, započnemo liječenje", rekla je.

Mahmutović Katica smatra da je važno razvijati i drugačiji unutrašnji dijalog, odnosno umjesto straha od mogućih loših vijesti usmjeriti se na mogućnost pravovremenog reagovanja.

"Umjesto misli: 'Šta ako saznam nešto loše?', pokušajmo razmišljati: 'Šta god da saznam, bolje je da imam informaciju i mogućnost da reagujem'. Također, važno je prestati povezivati odlazak ljekaru sa slabošću ili pretjeranom zabrinutošću. Briga o zdravlju nije znak straha, nego odgovornosti prema sebi i ljudima koji su nam važni", poručila je.

Kada želimo pomoći nekome ko dugo odgađa pregled, važno je pristupiti mu s razumijevanjem i empatijom, bez osuđivanja i stvaranja osjećaja krivice.

"Podrška je najvažnija! Važno je pristupiti osobi s razumijevanjem, bez osuđivanja, prijetnji i rečenica poput: 'Kako si mogao/la toliko dugo čekati?' ili 'Samo ćeš sebi pogoršati stanje'. Takve poruke mogu dodatno pojačati osjećaj krivice i straha, zbog čega se osoba još više povlači", kazala je.

"Hrabrost znači napraviti korak uprkos strahu"

Na kraju razgovora, Mahmutović Katica naglašava da prevazilaženje straha ne znači da ga moramo u potpunosti ukloniti prije nego što potražimo pomoć.

"Želim naglasiti da hrabrost ne znači odsustvo straha. Hrabrost znači napraviti korak uprkos strahu. Strahu kao negativnoj emociji se ide u susret", zaključila je.