Tuzlanke izrađuju kape za žene oboljele od karcinoma: Rak može uzeti kosu, ali ne i ljepotu

Sve one koje žele izrađivati kape mogu se javiti Udruženju Ženska vizija putem Facebook pagea. Ukoliko ne znate heklati ili plesti, to nije prepreka da se pridružite ovom humanom timu, s obzirom na to da kroz radionice svoje znanje prenose iskusnije članice.

Koliko je značajna podrška u teškim danima najbolje zna Amira Babović iz Tuzle koja je zapravo i jedna od inicijatorki za pokretanje humane akcije u gradu soli. Iza sebe je ostavila borbu s karcinomom, a iz nje je izašla kao pobjednica. Prisjećajući se tegobnih dana, priča nam da je ženi jedan od najtežih trenutaka onaj kada izgubi kosu.

"Realno gledajući, karcinom dojke ti odnese dva simbola ženstvenosti - dojku i kosu. Kada dobiješ dijagnozu, nisi ni svjesna šta se sve dešava, ali kada ti opadne kosa, počneš tražiti periku, kapu i slično. Međutim, onda vidiš da neko i zarađuje na toj bolesti, jer su to stvari koje su preskupe i teško dostupne nekim ženama. Kosa počinje opadati okvirno 15 dana nakon prve hemoterapije. Mene je sin uveo u prodavnicu u kojoj se prodaju turbani, a koji god sam pogledala bio je između 40 i 50 KM. U tom trenutku si svakako ljuta na sve - sebe, situaciju, karcinom, tako da su cijene došle samo kao dodatni teret", kaže nam Babović.

U danima borbe je imala veliku podršku prijatelja, a smatra da je od izuzetno velikog značaja trenutak kada jedno udruženje poput Ženske vizije izađe ususret pacijentici.

"Nevezano za to je li bolesna, svaka žena voli da izgleda lijepo, jer se osjeća ugodno u trenutku kada stane ispred ogledala. Mislim da je ovo divna stvar, jer naprimjer ja sam na Klinici za hirurgiju nakon operacije dobila paketić s improvizovanom protezom. Tada mi je to mnogo značilo, jer se ispred ogledala nisam suočila sama sa sobom i spoznajom da više nemam dojku. Kada gubiš kosu nakon prve hemoterapije, onda ti znači i lijepa kapa. Ona mora biti udobna, jer te u tom periodu svrbi i tjeme od terapija i mislim da će ovi pokloni biti od velikog značaja za sve pacijentice", dodaje naša sagovornica.

Nakon teške borbe Babović ističe da je veoma bitno svakodnevno govoriti o karcinomu, jer se on i dalje smatra bolešću koja se ne može preživjeti.

"Kod nas i danas kada kažeš da si obolio od karcinoma, svi ljudi te kopaju dva metra ispod zemlje, jer svima nama on nije lijepo objašnjen. S karcinomom se nakon pobjede može i živjeti. Niko od nas ne zna šta mu je suđeno. Ljekar koji me liječio tješio me riječima da ću se izliječiti, ali da mogu umrijeti od infarkta. Petnaest dana nakon toga on je preminuo upravo od infarkta, a dotad je bio zdrav čovjek. Dakle, u životu nema pravila", naglašava Babović.

Smatra da oktobar ne smije biti mjesec u kojem će se žene prisjećati toga da postoji mamograf, jer bi se o tome trebalo govoriti svih dana u godini. Apelovala je također i na zdravstveni sistem koji u našoj zemlji još uvijek ne nudi adekvatne prilike za redovne preglede, jer su liste čekanja izuzetno duge.

"Bitno je objasniti ljudima i razgovarati o svemu ovome, pokazati im svijetle primjere onih koji su se izliječili te da na kraju sve to prođe. Prođe i ta hemoterapija koja je zvanično strašna, ali nije toliko strašna ako imaš podršku. Sve ljude oko sebe sam sabrala i oni su mi bili resursi na koje sam se oslanjala kada više nisam imala snage", kaže Babović.

Dok heklaju i pletu kape iz Ženske vizije, ističu da će od iduće godine imati i perike od prirodne kose koje će davati na revers ženama koje prolaze kroz tegobe u sklopu onkološkog liječenja.

Nakon što im perika više ne bude trebala vratit će je u udruženje kako bi ona pomogla i nekoj drugoj pacijentici, dajući joj dodatnu snagu da izađe iz borbe kao heroina koja nije dozvolila da joj karcinom napravi veliku prepreku za sve prelijepe stvari koje život također sa sobom nosi.