Zdravlje
90

Savjeti stručnjaka: Nikad ne ulazite u vodu naglo, vrući, nakon jela i alkohola

Piše: A. P.
U posljednje vrijeme u našoj zemlji zabilježeno je više slučajeva utapanja, a profesor sporta i tjelesnog odgoja Jasmin Grebić sve ljubitelje kupanja u morima, rijekama, jezerima i bazenima posavjetovao je kako da pametno ulaze u vodu i plivaju, te opasnost od neželjenih posljedica svedu na minimum.

"Utapanje je gušenje u vodi koje dovodi do hipoksije zbog aspiracije ili laringospazma. Djeca koja ne znaju plivati mogu se utopiti za manje od jedne minute, odnosno mnogo brže nego odrasli", upozorava Grebić, uposlenik JP Olimpijski bazen Otoka i poznati biciklista.

On ističe da je kupanje na otvorenim površinama namijenjeno isključivo plivačima, te da neplivači i poluplivači moraju biti posebno oprezni dok su u vodi.

"Preporučljivo je da na javnim plažama, kupalištima postoji neki organizirani vid spasilačke službe koja će osiguravati određenu vodenu površinu u vidu nadgledanja kupača. Oni trebaju imati položen certifikat spasioca iz vode. Na Olimpijskom bazenu Otoka od njegovog nastanka u Sarajevu je organizirano nekoliko takvih kurseva u saradnji sa Fakultetom sporta i tjelesnog odgoja i Crvenim križem. Potrebno je imati elaborat spašavanja utopljenika za određenu oblast, koji pravi nadležna institucija", kazao je naš sagovornik.

Svake godine, a posebno ljeti dešavaju se utapanja, a najveći uzrok je to što kupači ne znaju plivati.

"Lijek je dakle u prevenciji utapanja kroz organizirane oblike obuke elementarnog plivanja. Po definiciji plivač je osoba koja smije skočiti u duboku vodu sa visine jedan metar, preplivati 25 metara na prsima i vratiti se 25 metara na leđima. To je općeprihvaćena međunarodna definicija plivanja", objasnio je Grebić.

Vrijedni savjeti za kupače
  • Prije ulaska u vodu potrebno je na trenutak izvršiti kratku opservaciju reljefa, odnosno zone gdje se želimo kupati (pogotovo ako želimo skočiti u vodu) i uočiti potencijalne opasnosti, poput temperature vode, vodene struje, dubine vode, da li je voda zagađena i slično.

  • Djecu nikada ne smijemo ostaviti bez nadzora, bez obzira da li imaju "mišiće" na rukama, "šlaufove" ili slično.

  • Potrebno je sačekati neko vrijeme nakon bavljenja sportskom aktivnošću ili dužeg boravka na suncu prije nego uđemo u vodu. Najbolje je da postepeno ulazimo u vodu kako bi tijelo imalo vremena da se privikne, dakle trebamo se postepeno kvasiti.

  • Ne plivajte ako ste konzumirali alkohol - upravo je konzumiranje alkohola jedan od glavnih faktora rizika kod utapanja, kako kod mladih, tako i odraslih osoba, i svakako ga treba izbjegavati.

  • Ne ulazite u vodu vrući! Jedna od čestih grešaka koju prave mnogi je da nakon dužeg boravka na suncu uđu u vodu kako bi se osvježili i rashladili. Uvijek treba postepeno ulaziti u vodu, dati organizmu priliku da se pripremi i prilagodi, bez obzira koliko je more ili neka druga vodena površina topla. U protivnom naše će tijelo u dodiru s hladnom vodom doživjeti šok.

  • Ne skačite u vodu nepoznate dubine. Kada skačete, umjesto na glavu, skačite na noge.

  • Ne ulazite u vodu nakon obilnog obroka.

  • Ne igrajte se potapanja i guranja pod vodu, jer nikad ne znamo koliko je neka osoba spremna za taku vrstu igre, i ne gurajte druge sa molova, stijena i slično.

  • Nije poželjno da sami plivamo ako smo daleko od obale, već uvijek trebamo biti u društvu kako bi nam drugi eventualno mogli pomoći.

  • Ukoliko primijetimo da se neko počeo gušiti u vodi, potrebno je da glasno uzviknemo "upomoć" ili sličan apel i nikada ne trebamo direktno ići da pomognemo osobi koja se guši ako nismo sigurni da to možemo, jer postoji opasnost da se i sami ugušimo.

  • Kada spašavamo utopljenika najbolje je da nemamo direktan kontakt sa tom osobom jer nas može povući sa sobom. Ako nismo osposobljeni za spašavanje, potrebno je pomoći s distance, pomoću kaiša, užeta, dodavanja lopte, majice, pantalona, štapa i sličnih predmeta, samo ne direktno. U slučaju direktnog pomaganja utopljeniku obavezno mu se prilazi s leđa, a nikada frontalno. Postoje različite tehnike transporta utopljenika do obale u zavisnosti njegovog stanja, straha i slično. U svakom slučaju treba da leži na leđima, tako da može slobodno disati na nos i usta. Jednom rukom bi mu trebali držati spojene ruke iza njegovih leđa, a drugom plivati ka obali uz istovremeni rad nogama. Nemojte misliti da je to lako. Treba dosta snage i energije za takvo nešto. Najbolje je kad je utopljenik priseban i sarađuje.