Zdravlje
37

Kako živjeti sa mucanjem: Od ismijavanja do prevazilaženja straha od govora

Piše: Š. B.
Danas u svijetu, prema nekim procjenama, muca 70 miliona ljudi ili jedan posto svjetske populacije. Mucanje se javlja najčešće između druge i šeste godine, a iako ga najveći broj djece prevaziđe postoje i oni koje mucanje prati kroz cijeli život. Svoju priču je sa nama povodom obilježavanja Međunarodnog dana pažnje posvećene mucanju podijelio 28-godišnji A.Z.

"Mucati sam počeo sa sedam godina. Nikada nije ustanovljeno zašto. Pretpostavljam da su razlog ratne traume u kombinaciji sa početkom škole", počinje priču Sarajlija koji već više od dvije decenije živi sa ovim problemom.

Mucanje je poremećaj govora tokom kojeg je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produžavanjem govornih zvukova, slogova ili riječi. Pogađa osobe svih uzrasta, a stručnjaci još uvijek nisu sigurni zbog čega do njega dolazi.

Naš sagovornik svoj poremećaj govora nikada nije do kraja izliječio. Prvobitna terapija mucanja uključivala je logopede, dječije psihologe, kao i osobe koje se bave alternativnim metodama liječenja i iscjeljivanja, ali bez značajnijeg rezultata.

Priznaje kako mu je hipnoza kojoj je bio podvrgnut sa 14 godina pomogla u velikoj mjeri, zastajkivanje prilikom govora je prestalo, ali je oporavak bio kratkog vijeka.

Mucanje se najčešće javlja u periodu između druge i šeste godine života, odnosno kod djece koja tek uče govoriti. Kako bi se, barem približno odredio uzrok mucanja i pružila adekvatna pomoć, svako dijete bi trebalo dobiti zaseban tretman. Neki od mogućih uzroka mucanja su biološki faktori, traumatske situacije te unutrašnji psihološki i vanjski činioci.

Djeca koja mucaju često se susreću sa problemima u svom okruženju, a A.Z. naglašava kako je period školovanja za njega, kao dijete koje je imalo problem sa mucanjem, bio naročito težak.

Ismijavali su ga u školi i imao je probleme prilikom ostvarivanja društvenih kontakata.

"Nije baš ugodno kad se upoznajete s nekim i želite ostaviti dobar utisak, a imate problema sa izgovorom svog imena ili skroz zablokirate i nestane vam daha, pa samo šutite. Najteži period je vjerovatno srednja škola, fakultet i traženje prvog zaposlenja. Naša sredina nije baš senzibilna prema drugačijim ljudima, a malo se zna o ovom problemu. Ipak, uvijek se nađe dobrih i normalnih ljudi koji razumiju različitosti", rekao je A.Z.

Postoji nekoliko tipova mucanja. Fiziološko mucanje je normalno i traje najviše 40 dana. Radi se o periodu dječijeg života u kojem ono savladava ogroman broj riječi i glasova te usljed treme i pažnje počinje da se sapliće tokom govora.

Primarni i sekundarni tipovi mucanja karakterišu se napetošću prilikom izgovora te učestalijeg ponavljanja riječi. Sekundarno mucanje je mucanje koje je napornije, ponavljanje slogova je učestalije, a javljaju se i tikovi, strah od govora, a dijete postaje sve svjesnije problema.

Traumatsko mucanje se javlja naglo i u svakom životnom razdoblju.

Međutim, A.Z. smatra kako je mucanje mnogo manji problem od onoga što osobe koje mucaju stvaraju u glavi, naročito zbog negativnih iskustava kroz koja su prošli. On je ipak odlučio da će, uprkos mucanju koje je u posljednje vrijeme ionako manje izraženo, završi fakultet i nađe zaposlenje.

"Zabluda je bila mišljenje da će sve prestati s vremenom. Prije tri godine sam uvidio da neće i počeo raditi razne stvari da popravim govor. Rekao sam ne izbjegavanju i sad namjerno ulazim u što više društvenih kontakata. Nadoknađujem propušteno. Završio sam fakultet i našao posao, tako da ne mogu reći da je toliko loše utjecalo na moj život", rekao je.

Naučio je, kaže, kako biti osjećajan, strpljiv, poštovati i razumijevati različitosti te kako je interakcija sa ljudima neprocjenjiva.

Od ove godine se na Facebooku može pronaći grupa u kojoj članovi razmjenjuju tehnike i iskustva i organizuju grupni videochat dva puta sedmično.

"Postojala je i ideja da se od ove grupe pokrene i grupa koja će se redovno sastajati u Sarajevu, ali to još nije realizirano zbog nedostatka interesovanja. Plan je da se to desi u budućnosti ako skupimo četvero ljudi koji su voljni dolaziti na druženja. Mislim da jako puno možemo učiniti za sebe. Dosta ljudi je prevazišlo mucanje ili ga toliko smanjilo da im ne predstavlja problem. Kroz zajednički rad i upornost svakako možemo puno toga. Bitan faktor je i motivacija na tom putu, a tu svakako možemo pomoći jedni drugima", kaže A.Z.

Međunarodni dan pažnje posvećene mucanju i govornim manama obilježava se 22. oktobra, a time se javnosti nastoji približiti i pojasniti problem mucanja i ostalih govornih mana.