Naučnici su dali volonterima da pogledaju emotivne fotografije i skenirali im mozak kako bi zabilježili njihovu reakciju.
Zatim je polovini volontera bilo dozvoljeno da zaspi i skeniran im je mozak kako bi se pokazale reakcije u snu. Skeniranje mozga volontera koji su spavali pokazalo je malu ili gotovo nikakvu aktivnost u njihovom mozgu, vezanu za emotivne reakcije, ali je zato u posljednjim trenucima sna zabilježena reakcija u mozgu.
Studija je objavljena u žurnalu Current Biology i jedna je od malobrojnih koja daje rezultate veze između sna i pamćenja trauma.
Glavni istraživač Matthew Walker objasnio je da za vrijeme sna mozak pokušava "složiti" loše uspomene, jer je zabilježeno povećanje aktivnosti hemijskog sastava u mozgu, koji reguliše stres. Walker dodaje da iz tog razloga jednak stres drugačije djeluje kada ga ''prespavamo'' i mozak ima vremena da se drugačije izbori sa pretrpljenom traumom.
Većina ljudi se suoči sa nekim vidom traume tokom svog života. Traumatsko iskustvo može proizvesti dugoročne posljedice sa kojim se ljudi godinama bore. Postoji značajan dokaz da 20 posto sna mozak koristi kako bi "složio" uspomene, ali da je ovo dokaz da mozak dobro reaguje na loša iskustva.
Naučnici ističu da ovo zavisi od ''dubine'' traume i težine proživljenog iskustva. Tako žrtve seksualnog zlostavljanje često doživotno imaju noćne more u kojima ih ponovo napastvuju. U ovom slučaju je potrebna kontinuirana terapija psihijatara.
Lana Jurčević pet mjeseci nakon poroda otkrila neobično ime kćerke, tetovirala ga na ruci
