Vraćaju u djetinjstvo: Personalizirane "Dunjine lutke" su čista ljubav i sreća
Aleksandra je prije nekoliko godina upravo za malenu Dunju napravila prvu lutku i šila ju je četiri dana.
"Danima smo po internetu istraživale kako da to napravimo. Šila sam je četiri dana ručno, bez mašine. Ta nam je lutka bila posebna. Najljepša. Dunjinoj i mojoj sreći nije bilo kraja. Nakon toga su nastale lutke i za njene sestre i drugarice. Djevojčice su bile oduševljene, a njihove mame sam na sekund vratila u djetinjstvo, jer nekada su njihove mame i bake za njih izrađivale slične lutke", objašnjava nam Aleksandra.
Nakon toga Aleksandra je kupila svoju prvu šivaću mašinu i sama naučila šiti."Odlučila sam da svoje lutkice predstavim na društvenim mrežama. Prva ideja je bila da ih ja u potpunosti kreiram te da budu potpuno plod moje mašte i da ih kao takve predstavim", kazala je.
Budući da je često dobijala poruke podrške na društvenim mrežama, tako su i počela pitanja da li bi mogla da napravi neku lutkicu s drugom bojom kose ili odjeće.
"Odatle je došla ideja da radim personalizirane lutke. Lutke koje su namijenjene kako za djecu tako i za odrasle. Sve lutke su iste veličine, a kupci biraju boju kose, očiju i odjeću. Međutim, željela sam da ostane nešto na što se ne može utjecati, a to je lice lutke. To je samo moje, moj lični pečat u cijeloj priči", kaže Aleksandra.
Osim toga, Aleksandra kroji i šije odjeću. Pravi cipelice i na kraju dolazi kosa koju šiša i oblikuje.
"Ali to nije sve... (smijeh) nakon toga moram lutku da fotografiram i da je upakujem da biste vi dobili najoriginalniji poklon. Znači, da bi nastala jedna lutka morate da budete krojač, šnajder, frizer, vizažista, obućar, fotograf, dizajner i da ludo volite ovaj posao. Tako sam ja spojila sve poslove koje sam radila u životu u jedan koji je savršen", kazala je Aleksandra.
Dunjine lutke su čista ljubav i sreća i zato su tako posebne. Svaka je unikatna jer, kako kaže Aleksandra, nikada ne može nacrtati dva ista lica."Trudim se da se i odjeća uvijek razlikuje, a inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Većinom me inspiriraju ljudi koji naručuju lutke, jer uvijek tražim da mi napišu nešto posebno o osobi za koju se lutkica pravi. Svaki detalj mi je bitan, bila to šnalica u kosi, najdraža knjiga, boja, ljubimac, da li svira neki instrument, njihova profesija, da bi oni, kada dobiju lutku, znali da je rađena baš za njih, da se u njoj prepoznaju i da shvate koliko su važni osobi od koje su taj poklon dobili", kazala je.
Dunjine lutke su, osim u gradove širom Bosne i Hercegovine, stigle i mnogo dalje, do Sjeverne Amerike, Australije i mnogo drugih država u inostranstvu i susjedstvu."Kada volite posao koji radite, sve je moguće. Samo trebate biti uporni, jer samo uporan i konstantan rad daje rezultate. Vjerujte u sebe i naravno budite po nečemu posebni. Uspjeh će biti zagarantovan", kazala je na kraju Dunjina mama Aleksandra Kos.