Upoznajte čuvenu japansku planinu Koya-san: Posebno duhovno iskustvo u 117 hramova
Negdje početkom IX. vijeka japanski monah i pjesnik po imenu Kukai zalutao je u gusto pošumljene padine planine Koya-san u japanskoj prefekturi Wakayama, u nadi da će pronaći odgovarajuće mjesto za izgradnju baze za svoju novoosnovanu sekciju ezoteričnog budizma, Shingon.
Kukai je odabrao dolinu duboku 800 metara, okruženu sa osam vrhova, čiji grebeni podsjećaju na latice cvijeta lotosa sa osam latica. Nakon 12 vijekova i 117 hramova, Kukaijeva duhovna zemlja čuda nalazi se na mjestu UNESC-ove svjetske baštine i jedno je od najposjećenijih odredišta Japana.
Mjesto na kojem aroma tamjana, uzvikivanje monaha obrijanih glava i iskonski vazduh pošumljenih groblja stvara duhovno iskustvo kao nijedno drugo.
Koya-san kao najduhovnije mjesto Japana
Danas je Koya-san dio svetog hodočašća poznatog pod imenom Kumano Kodo. Čudesna šuma kedra i čempresa, zatim prelijepi padajući vodopadi i vrhovi okruženi hramovima čine da imate osjećaj, posebno na određenim mjestima, kao da ste među oblacima.
Ova 307 km duga mreža zemljanih staza obraslih mahovinom, koja povezuje tri velike svetinje Kumano hodočasnika sa Koya-sanom, privlači oko 15 miliona posjetilaca godišnje i odražava drevno japansko vjerovanje u obožavanje prirode.
U japanskoj religiji šintoizma, šume i stijene mogu naseljavati duhovi bogova (kami) i svaki element prirode se smatra božanskim.
Od 117 hramova raštrkanih širom planine Koya-san, oko 50 služe kao gostionice shukubo u kojima gosti mogu prenoćiti, meditirati i razgovarati sa monasima.
Kukai i leteći sanko
Priča o dolasku Kukaija na Koya-san predstavlja neku vrstu legende. Prije dolaska, Kukai je proveo dvije godine proučavajući ezoterični budizam u Kini, a legenda kaže da je, dok se pripremao za plovidbu kući u Japan 806. godine, bacio u vazduh trokrako svečano oružje zvano sanko, govoreći: "Prigrlio sam ova učenja, pa ako postoji dobro mjesto za njihovo širenje, molim vas pokažite mi ga".
Sanko je navodno odletio prema Koya-sanu, a 10 godina kasnije, dok je Kukai šetao šumom, sreo je lovca i njegove pse koji su mu pokazali sanka zaglavljenog u borovom drvetu.
Danas su u glavnom hramu Koya-sana, Kongobujiju iz 16. vijeka, lovac i njegovi psi prikazani na zavjetnim pločicama, na kojima posjetioci upisuju svoje molitve bogovima.
Rast svetišta
Prije nego što je Kukai uspio započeti izgradnju svog hramovnog kompleksa, morao je dobiti dozvolu japanskog Carskog dvora. Japanski car Saga se obavezao i od tada, Koya-san je u periodu Edo (između 1603. i 1868). dostigao više od 1.000 malih hramova i na kraju se spojio sa trenutnim brojem 117.
Kukai je imao podršku cijele carske porodice, ali i japanskih aristokrata, samurajskih gospodara, od kojih su mnogi željeli biti blizu njega, a potom i sahranjeni na groblju Koya-san na Okunoinu nakon sopstvene smrti.
Danas, ako pogledate neke spomenike u novijem dijelu groblja Okunoin, vidjet ćete kako su velike korporacije također kupile grobna mjesta na ovom području.
Postoje spomenici radnicima u kompanijama kao što su Nissan, Panasonic, Sharp i drugima gdje kolege i klijenti mogu doći da se poklone – neki ostavljajući svoje vizit karte nakon posjete u posebnim poštanskim sandučićima u spomenicima.
Koya-san kao turistička destinacija
Svakako ne možete zanemariti turističke autobuse, prodavnice suvenira i gužve koje Koya-san čine turističkom destinacijom (dva miliona ljudi godišnje posjeti, ali samo 60.000 stranaca).
Međutim i pored turista ovo je mjesto na kom se posebno osjeća kao da ste napravili (duhovni) korak unazad u vremenu, piše BBC.
