No, i pored toga, uz zelena brda, maslinjake i narandže koje rastu pored rijeka, niče nekoliko novih turističkih naselja u neposrednoj blizini jedne od najnapetijih granica na Bliskom Istoku, piše AP.
"Ovo je moja zemlja, odrastao sam ovdje, imam lijepa sjećanja iz djetinjstva i ne plašim se Izraela", kaže Khalil Abdullah, 56-godišnji biznismen koji stoji iza najambicioznijeg projekta, tvrđave Wazzani.
Duž Wazzani rijeke, koja tvori granicu u ovom dijelu jugoistoka Libana, radnici naporno rade na kompleksu koji se gradi u obliku tvrđave, uz vjetrenjače i kamene lukove. Projektom koji vrijedi tri miliona dolara planiran je restoran, hotel i tri bazena.
Ovo područje nalazi se u podnožju Golanske visoravni koja je pod izraelskom okupacijom. No, Abdullah, koji puši cigarete i ispija kafe ispod slamnatog suncobrana dok gleda u izraelske stražare, ne strahuje od novog rata.
"Smatraju me ludim, ali ja samo ispunjavam svoj san", kaže Abdullah koji se nedavno vratio u Liban nakon što je 40 godina radio kao građevinac po Africi.
Južni Liban je bio rastrgan borbama tokom 18-godišnje izraelske okupacije, koja je završila 2000. godine. Potom je razrušen 2006. u borbama između Izraelaca i šiitske militantne grupe Hezbollah.
Hiljade vojnika UN-a, te libanske vojne trupe sada patroliraju područjem, zajedno sa deminerima, ali i operativcima Hezbollaha.
Svake godine se iznova predviđa izbijanje novog rata.
No, uprkos tenzijama, u Libanu su već nekoliko godina na snazi mir, pa i politička stabilnost, što je dovelo do presedana u vidu turističkog buma. U prošloj godini blizu dva miliona turista posjetilo je zemlju. To je rekord koji je nadmašio čak i godine prije izbijanja građanskog rata.
Turisti su uglavnom fokusirani na Bejrut, te planine i plaže u središnjem dijelu Libana. Možda je to i zato što je na jugu daleko manje infrastrukture, što je i logično uslijed višegodišnjih previranja.
Ipak, sad je drukčije, načinjeni su određeni pomaci i obnovljeni neki objekti čiji se vlasnici nadaju većem broju posjetitelja ovog ljeta.
Evropski i američki građani trebaju posebne dozvole od libanske vojske da putuju u pograničnim područjima. No, ulagači na jugu se nadaju da će privući Arape i Libance, uključujući i brojnu libansku dijasporu koja često posjećuje matičnu zemlju ljeti.
U pograničnom selu Maroun el-Rass, gdje su se odigrale neke od najžešćih borbi između Hezbollaha i izraelskih gerilaca 2006., sada do 3.000 ljudi dolazi vikendom u novootvoreni park.
Park vrijedan 1,5 miliona dolara poklon je Irana, koji, uzgred, negira da naoružava šiitske grupe. Park ima roštilje, ljuljačke za djecu i malu džamiju s iranskom zastavom na kupoli.
U izgradnji su tereni za košarku i nogomet, a park će biti zvanično otvoren 25. maja, na Dan oslobođenja, odnosno na dan kad se obilježava izraelsko povlačenje iz Libana.
"Mi prkosimo Izraelu s ovakvim projektima", rekao je Moussa Nasrallah, libanski inženjer zadužen za projekt parka.
A ministar turizma Fadi Abboud ovakve projekte vidi kao civilni otpor, koji je po njemu čak važniji od vojnog otpora.
"Otpor može biti i odlazak na ručak, večeru, ili samo piće uz samu granicu", rekao je on.
