Reportaža
67

Sasvim drugi pogled na Teheran: Grad koji nije divlji zapad Bliskog istoka

Piše: Mirza Abaz
Foto: Klix.ba
Panorama Teherana (Foto: Klix.ba)
Ekipa portala Klix.ba boravila je u Teheranu odakle je uživo pratila situaciju u vezi s eskalacijom sukoba između Irana i SAD-a. Tokom svog boravka uvjerili smo se da glavni grad Irana ima lice i naličje te da baš i nije divlji zapad Bliskog istoka kako se to često predstavlja.

Uprkos činjenici da je Iran šerijatski ustrojena država, valja istaći kako ipak ima poprilično bogat noćni život koji je prepoznatljiv po tradicionalnim restoranima s raznovrsnom ponudom, modernim kafićima, kinima, ali i omladinskim klubovima.

Posebno je ovakva situacija u Teheranu, gradu s više od 8,7 miliona stanovnika koji je glavno ekonomsko i turističko sjedište države. Izuzmemo li Teheran, bili smo i u Kermanu, mjestu na jugoistoku države u kojem je rođen ubijeni general Qassem Soleimani, koji je znatno manja i konzervativnija sredina.

Tokom naše posjete nigdje nismo uspjeli vidjeti šerijatsku policiju, a lokalno stanovništvo kazalo nam je da ona ne kažnjava, već isključivo upozorava one koji se ne pridržavaju šerijatskog zakona. Kada je riječ o ženama, ističu da ih ova policija uglavnom opominje da stave maramu ukoliko su "gologlave", a muškarce da se primjereno ošišaju ako imaju nedolične frizure.

Isto tako, zanimljivo je da žene, barem tako tvrde muškarci s kojima smo razgovarali, u određenim segmentima imaju nešto veća prava od svojih jačih polovina. Naime, oko 60 posto vozača na ulicama Teherana su žene koje imaju pravo i na slobodan rad. Šerijatskim zakonom muškarac je dužan svoja mjesečna primanja usmjeriti na održavanje porodice, dok žena zarađuje samo za svoje potrebe.

Svakog turistu koji dođe u Iran, uzmemo li u obzir široko rasprostranjenu predrasudu da je to ultrahermetična sredina, šokirat će prizor djevojke i momka koji zajedno sjede u kafiću ili grupe momaka ili djevojaka koji na leđima nose muzičke instrumente na probu.

Saobraćaj načelno kvari pozitivan dojam o Teheranu

Za one koji nisu navikli na nešto začinjeniju hranu, Iran nije mjesto na kojem bi mogli provesti odmor. Međutim, gastronomska ponuda u Teheranu je vrlo šarolika i jeftina tako da ostaje otvorena mogućnost da ćete možda i uspjeti pronaći nešto što će zadovoljiti vaše gurmanske potrebe.

Posebno ako kažete da dolazite iz BiH, Iranci će vas objeručke prihvatiti, iako će vas neki na momente i začuđeno gledati, jer ste nešto svjetlije puti. No, zbog toga što se svaki dan ne susreću s turistima bit ćete im glavna atrakcija i stalno će vam biti na raspolaganju za bilo kakvu vrstu pomoći.

S obzirom na to da smo se zadesili u Iranu za vrijeme svojevrsne političke i vojne krize te da smo prisustvovali teheranskom ispraćaju Qassema Soleimanija, interesantno je da fanatični Iranci tokom protesta, ispraćaja značajnih ljudi ili blagdana zaključavaju svoje radnje i izlaze na ulice tako da morate ranije osigurati sve potrepštine za naredni dan. Zbog velike gužve nerijetko nastaje i metež, a u posljednjem u Kermanu je poginulo 50 ljudi.

Jedinstven je pogled s teheranskog Milad toranj, šestog najvećeg na svijetu, s kojeg smo mogli vidjeti bajkovite predjele. Međutim, ako ste osjetili potrebu da obiđete kompletan grad, taksi prijevoz u Teheranu je veoma jeftin i za svega nekoliko dolara moći ćete doći do skoro svake tačke.

Kada smo već kod saobraćaja, to je nešto što kvari načelno pozitivan dojam o ovom gradu. Zbog velike koncentracije vozila, posebno krajem radne sedmice u predvečernjim satima, na ulicama nastaje totalni metež, a saobraćajne nesreće gotovo su svakodnevnica.

Novi svijet u kojem važe drugačija pravila

Iran je neosporno značajna vojna sila i jedan od lidera na Bliskom istoku, ali ekonomski je poprilično na klimavim nogama. Većina prosječnih Iranaca prinuđena je raditi i po dva posla u isto vrijeme kako bi sebi osigurala lagodan život, a za ovakvu situaciju krive, kako sami navode, sankcije SAD-a pod kojima su još od Islamske revolucije.

Za Islamsku revoluciju 1979. godine, koja je značila konverziju države iz jedne prozapadne monarhije u islamsku republiku, najviše je bio zaslužan ajatolah Homeini koji je kasnije postao i vrhovni državni politički i vjerski lider. U jednoj od siromašnijih četvrti Teherana posjetili smo i njegovu kuću u kojoj je boravio do kraja života.

U samo nekoliko kvadrata, koje sačinjavaju dnevni boravak, spavaća soba i toalet s kupatilom, ajatolah Homeini je primao visoke međunarodne zvaničnike, a poznata je priča kako je na podu ove sobice sjedio i sovjetski lider Mikhail Gorbačov kada je odlučio posjetiti iranski državni vrh. Improvizirani mostić povezuje ovu sobicu s tekijom u kojoj je ajatolah Homeini držao svoje političke i vjerske propovijedi.

Nakon što smo ovu avanturu priveli kraju, potvrđujemo da je izuzetno lijepo otići u državu koja se kulturološki i svojim mentalitetom drastično razlikuje od naše zemlje. Imat ćete osjećaj kao da boravite u nekom sasvim novom svijetu u kojem važe neka sasvim drugačija pravila.

Ukoliko vas životni put odvede u Teheran, preporuka je da se prepustite čarobnom pogledu s Milad tornja, da isprobate najbolje iranske specijalitete koji su veoma jeftini, da osjetite njegov noćni život te da ipak testirate kako je voziti se njegovim ulicama.