Putopisac Edin Krnić "proveo" nas je kroz Tursku: Ljepota Ishak Paša palače ostavila me bez daha

"U samom gradu se i nema šta vidjeti niti posjetiti, ali se može pojesti veoma ukusna hrana koju spremaju ovdašnji stanovnici. Ovdje su etnički nastanjena tri naroda, i osim Turaka ovdje živi i veliki broj Azera i Kurda, te se na svakom koraku mogu čuti sva tri jezika, iako je azerbejdžanski jezik veoma sličan turskom, dok Kurdi govore svojim jezikom koji je jako blizak farsi jeziku", objašnjava naš sagovornik.

Na mnogim ulicama su stari drveni stolovi i stolice gdje možete sjesti i pojesti veoma ukusnu domaću hranu, te nakon dobrog i jeftinog obroka popiti čaj ili kafu.

"U ovim lokalima jedan čaj košta samo pola lire ili 5 centi, dok se cijena turske kafe kreće između dvije i tri lire. Hrana je također više nego jeftina, tako da se za 10 do 15 lira može pojesti izvanredan mesni obrok sa salatom", govori nam.

Najpopularnije jelo tipično za ove prostore je hamsi tava.

"Hamsi tava se sprema u ogromnoj tepsiji, a sastojci ovog jela su meso, džigerica, srce, bubrezi, loj i paprika, a sve je ovo dobro začinjeno sa dosta soli i bibera, te malo ljute paprike. Od slatkiša u Igdıru su najpopularniji ašure, sutlijaš te razne vrste baklava i kadaifa", kaže Krnić.

Za Igdır je jedan dan s noćenjem i više nego dovoljan, priznaje nam, zbog čega je već naredni dan nastavio svoje putovanje za Dogubeyazıt.

"U Dogubeyazıt je najjednostavnije otići dolmušom. Dolmuš je u turskoj popularan naziv za kombi prevoznike. Cijena vožnje iz Igdıra do Dogubeyazıta iznosi samo 15 lira, a stiže se za 40 minuta. Dolmuš se zaustavlja u samom centru grada, tako da je veoma lako naći hotel i prevoz do Ishak Pasha Saraya", kaže nam ovaj svjetski putnik.

Dogubeyazıt je grad koji se nalazi u podnožju najviše planine u Turskoj.

"Agri dag ili kod nas poznatije kao Ararat. U ovaj grad hrle mnogi turisti i planinari širom svijeta. Prvi žele osvojiti vrh Ararata i nakon toga na dan posjetiti Ishak Pasha Saray, dok druga kategorija turista dolazi upravo zbog ovog čuvenog i prelijepog dvorca", prepričava Krnić.

Iako kaže da mu nije bila namjera da se penje na predivni Ararat koji se ponosno uzdiže iznad ovog grada, imao je privilegiju da se barem na jedno veče smjesti u istoimenom hotelu.

"Nakon što sam se smjestio u hotelu 'Ararat' koji sa svoje tri zvjezdice pruža i više od toga, uzeo sam taksi i zaputio se prema Ishak Pasha Sarayu. Saray je udaljen sedam kilometara od centra grada, a moguće je otići gradskim minibusom ili taksijem. Taksi je u Turskoj i više nego povoljan, te će vas za 30 lira svaki taksista odbaciti do brda na kome se nalazi dvorac", kaže.

Nakon izlaska iz grada, u daljini se nazire prelijepi dvorac koji je sagrađen od crvenog, bež i tamno braon kamena, a ovo remek-djelo arhitekture će svakog ostaviti bez daha.

"Kada sam izašao iz taksija, ne znam da li sam u tom trenutku imao veću želju da uđem ili da ostanem vani. Ipak sam se odlučio da ga prvo obiđem s vanjske strane, a nakon toga uđem unutra. Pustio sam svoj dron i uživao u nevjerovatnoj ptičijoj perspektivi na ovo remek-djelo arhitekture", pun je utisaka poznati Crnogorac.

Nakon što je obišao Saray sa svih strana, zaputio se prema glavnoj kapiji kako bi izrazio unutrašnjost ovog dvorca.

"Na ulazu se plaća karta simboličnih 10 lira, što je i više nego povoljno za jedno ovakvo remek-djelo koje je od 2000. godine pod zaštitim UNESCO-a. Izgradnja palate je započeta 1685. godine, a završena je tek nakon 100 godina. Izgradnju i finansiranje palate je započeo Abdi paša Colak, tadašnji beg provincije Bejazit. Nakon smrti Abdi paše, finansiranje palate preuzima Ishak paša po kome je ista kasnije i dobila ime", upućuje nas Krnić.

Pedeset pet godina nakon završetka ovog velelepnog zdanja, jula 1840. godine, snažan zemljotres pogađa podnožje planine Ararat i naravno Ishak Paša Saraj koji je bio toliko razrušen da je morao na 20 godina biti napušten kako bi se odradila restauracija oštećenih dijelova.

"Nakon restauracije, tvrđava je ponovo naseljena, da bi 1877. godine bila ponovo oštećena u ratu između Turaka i Rusa. Nakon rusko-turskog rata palata je korištena kao vojno utvrđenje, da bi nakon završetka Prvog svjetskog rata pala u ruke mještana Dogubeyazita koji su ovo velelepno zdanje počeli rušiti kako bi za izgradnju svojih kuća iskoristili već gotove i isklesane kamene blokove i stubove", priča Krnić.

Palata je sve do 2004. godine ostavljena na milost i nemilost mještana Dogubeyazita koji nisu ni bili svjesni kakvo blago imaju na samo 5 kilometara od grada.

"Te 2004. godine je vlada Republike Turske odvojila sredstva za restauraciju ovog objekta, da bi nakon sedam godina objekat dobio koliko toliko stari sjaj", govori.

Još jedna restauracija je započeta 2011. godine i tada je na palati postavljen krov izrađen od drveta i stakla, koji se prilično dobro uklopio, iako je u najavi treća faza restauracije i izgradnja originalnih krovova.

"Osim za turiste, Ishak Paša Saraj je prava atrakcija za tek vjenčane parove, tako da je ovdje svakog lijepog i sunčanog dana moguće vidjeti veliki broj tek vjenčanih parova kako baš na ovom mjestu ozvaničavaju početak zajedničkog života", kaže Krnić.

Osim ove predivne palate, u krugu od jednog kvadratnog kilometra se nalaze i ostaci starog Dogubeyazita, stara džamija Bejazit (Eski Beyazıd cami) i utvrđenje Dogubeyazit (Dogubeyazit kalesi) za koje se veže legenda da su iznad njega ostali ostaci Nojeve barke.

"Kada sam napuštao ovo mjesto, rekao sam sebi da se moram ponovo vratiti na ovo mjesto", priznaje nam Krnić.

Nisu prošla ni 24 sata, a on se ponovo vratio na ovo mjesto kako bi još jednom uživao u nevjerovatnoj arhitekturi Ishak Paša Saraja.

"Ostao sam tu sve do zalaska sunca i uživao u ispijanju turske kafe uz preukusne baklave koje se ovdje nude. Do Dogubeyazita je veoma lako doći, jer ovdje svojim automobilima dolazi veliki broj lokalaca koji će vas rado odbaciti do grada, a možete otići i sa dolmušom koji saobraća do Ishak Paša Saraja svakih pola sata", kaže nam.

Kako biste zaokružili predivno provedeno vrijeme u ovom gradu, najbolje je, savjetuje on, da svratite u neki lokalni restoran gdje za tridesetak lira možete pojesti ukusan obrok, popiti ajran ili neki sok, te na kraju obavezno sve to zaliti turskim čajem koji uvijek nakon jela dobijate gratis.

"Osim Ishak Paša Saraja, Dogubeyazit je polazna tačka za sve one koji žele osvojiti najviši vrh u Turskoj, Ararat ili kako ga Turci nazivaju Ağrı Dağı. Kako nisam bio opremljen niti sam imao namjeru osvajati vrh Ararata, sljedećeg dana sam odmah nakon doručka svoje putovanje po Turskoj nastavio ka jezeru Van pored koga se nalazi istoimeni grad Van", kaže nam Krnić koji je sasvim sigurnoj već sada na nekoj novoj, zanimljivoj destinaciji.