Proveli smo 48 sati u Milanu: Grad koji svi misle da poznaju, a rijetki ga zaista uspiju osjetiti

O Milanu se govori kao o gradu koji nikad ne miruje. Prijestolnica mode i ambiciozni poslovni centar, sinonim je za užurbanost i disciplinu. Tamo ćete probati najbolju hranu i vino, sresti uglađene, dobro odjevene muškarce, i žene koje samouvjerenje nose kao najskuplji nakit. Sve što ovaj grad nudi toliko je dobro da ostalo izgleda kao kompromis. Međutim, kako ga ukratko dočarati?

Da, ulice Milana su elegantnije uživo, Duomo ostavlja bez daha, a cappuccino je bolji nego igdje. Sve već ispričano, zar ne? Ipak, Milano će vas iznenaditi tamo odakle se najmanje nadate - baš kao što smo imali priliku vidjeti ime bh. dizajnera Marka Fehera na velikom platnu tokom Sensorium Worlds događaja, podsjećajući da se i naši talenti mogu naći na globalnoj sceni.

Šta smo sve osjetili za 48 sati putovanja u Milano, pod organizacijom kompanije Philip Morris International, saznajte u nastavku.

"Požuri polako": Kad jedna riječ promijeni način na koji vidite grad

Ako ste gledali film "Jedi, moli, voli" (engl. "Eat Pray Love"), onda se sigurno sjećate scene u kojoj Julia Roberts traži jednu riječ kojom bi opisala svoj boravak u Italiji. Da smo kojim slučajem na njenom mjestu, ta riječ bi u Milanu bez sumnje bila pauza. No, čekajte! I nama je trebalo vremena da shvatimo kako to tamo funkcioniše.

U Milanu, pauza nije nešto što ćete primijetiti na prvu. Ona se krije u detaljima i ima hiljadu lica. Pa tako, osjetili smo je već šetajući jednom od najdužih shopping ulica u Evropi - Corso Buenos Aires, u čijoj smo blizini imali privilegiju da bude naš hotel.

Nepregledan niz trgovina, štandovi sa suvenirima, restorani, pečeno kestenje... O kakvoj gužvi je riječ najbolje govori podatak da hiljade ljudi prođe ovuda svakoga sata. Ipak, ujutro - potpuna suprotnost. Zateći ćete tek pokojeg prolaznika. Prve zrake sunca pojavljuju se tek oko osam sati, i sve kao da govori da je sasvim redu usporiti i prepustiti se tom lijenom trenutku.

Kasnije, na glavnom milanskom trgu, ispred Duoma, taj osjećaj se ponovio. Kao zasebna priča. Nije važno koliko puta ste ju vidjeli na fotografijama, kada zakoračite unutar katedrale očekuje vas tišina kakva dolazi samo iz istinskog poštovanja i divljenja.

Kažu da na ovoj katedrali ima više kipova nego na bilo kojoj drugoj građevini na svijetu (više od 3.400), a tu je i jedan detalj koji mnogima promakne. Katedrala ima svoj "sunčani sat". Riječ je o sićušnom otvoru na stropu koji tačno u podne baca snop svjetlosti na astrološke znakove iscrtane u holu. Sat označava zimski i ljetni solsticij, a pošto je savršeno precizan koristi se i za regulaciju svih satova u gradu. Ovaj simboličan detalj tjera vas da zastanete i podignete pogled. I to je trenutak tišine u kojem zaboravite da ste u jednom od najglasnijih evropskih gradova.

Najslađe (i najduže) pauze u Milanu zasigurno smo doživjeli uz hranu. Pizza, pasta, parmigiana, mozzarela, o kakvoj u Sarajevu možemo samo sanjati i tiramisu, lagan poput oblaka... Ovdje zaboravite da je hrana sredstvo kojim "punite" stomak. Svaki zalogaj je iskustvo koje vrijedi doživjeti i podijeliti ga s dragim ljudima, a taj užitak dijele i oni koji jelo pripremaju, jednako kao i oni koji ga jedu. Italijani su za stolom u svom najboljem izdanju - opušteni, zabavni, razgovore vode uz smijeh i puno gestikulacija, a na sat gotovo da niko ne gleda. Vrlo se jednostavno stopiti s njima, i nismo se tome uopće opirali.

Noćni život? Da, i on ima svoju "stani i prepusti se" verziju

I baš kada smo pomislili da smo uhvatili dovoljno trenutaka koji otkrivaju da i nevjerovatno brz ritam Milana ima svoju "slabu tačku", shvatili smo da je to bila uvertira za glavni doživljaj - noćni život.

Milano ima itekako šta za ponuditi noću. Bilo da želite izaći u neku od romantičnih trattorija gdje hranu pripremaju direktno pred vama ili više preferirate barove s domaćom grappom i muzikom uživo, pronaći ćete sve to i još puno više opcija. Mi smo imali jedinstvenu priliku prisustvovati događaju koji je level iznad - IQOS Curious X Sensorium, a čije je i samo ime nagovještavalo da nas čeka nezaboravno iskustvo.

Simbolično, IQOS je ove godine predstavio uređaj koji punoljetnom korisniku omogućava da privremeno zaustavi konzumiranje. Ovoj tipičnoj italijanskoj filozofiji, dodali su i kreativni pečat kroz saradnju sa italijanskim dizajnerom Stefanom Selettijem. I tako, zajedno sa 20 kreativaca iz cijelog svijeta, nastao je projekat koji je spojio dizajn, tehnologiju i interaktivni doživljaj.

Najbolje od svega? Među njima našao se i naš Marko Feher, koji je u cijelu priču unio dašak domaćeg.

IQOS-ova globalna završnica okupila je više od 4.000 ljudi na jednom mjestu, a možemo reći da je uspjela razdrmati sva naša čula. Na kraju, sam koncept savršeno je povezao sve što smo prethodno upili u Milanu - užurbanost, eleganciju, ali i onaj momenat uživanja.

Možda smo ga posebno osjetili u trenutku ponosa jer se neko naš istakao na svjetskoj sceni. Možda, dok smo promatrali instalaciju "Curious X: Sensorium Piazza", savremenu interpretaciju italijanskog trga, čija je cjelokupna postavka mamila da zadržite pogled duže od očekivanog. A možda, jer smo jednostavno imali priliku biti ovdje.

Večer se nastavila uz švicarski DJ dvojac Adriatique, čiji su nas ritmovi zabavljali do kasno u noć, ne ostavljajući prostora za umor.

U gradu koji žuri, mi smo naučili stati

Na kraju putovanja, od tipičnih Bosanaca i Hercegovaca koji dolaze prepuni ideja kako maksimalno "iskoristiti dan", pa čak i preko granica vlastite iscrpljenosti, postali smo ljudi koji žele usporiti. I to je bila formula koja nam je omogućila da za samo dva dana doživimo Milano onako kako većina turista ne uspije ni za sedmicu.

Iako smo znali da Italijani život ne gutaju, već ga polako degustiraju, definitivno nismo očekivali da ta filozofija živi i u srži Milana. Neki bi rekli - uštogljenog i previše ozbiljnog grada. Kakva iluzija.

Pauzu kao prirodan dio tog ritma prepoznali smo svuda oko sebe - od mjesta koja slave hranu, modu i kulturu, do onih čija su glavna strast muzika ili, još bolje, nogomet. Prepoznali smo je i u glasu turističkog vodiča koji se nije sramio reći "ne znam" kad smo ga zatrpali pitanjima, ali i u konobaru, koji nije skidao osmijeh s lica ni pred grupom od 30 zahtjevnih Balkanaca.

Ta nepretenciozna, šarmantna ležernost Milana, koju rijetki dožive, potpuno nas je obuzela. A možda i najbolji dokaz da smo joj se prepustili bio je taj što smo posljednji dan proveli bez ikakvog plana, jednostavno upijajući fenomenalnu energiju ovog grada.

Prije smo mislili da ne postoji izraz koji bi mogao opisati taj osjećaj. Sada, zahvaljujući pozivu IQOS-a, znamo da postoji, a možda je jedini pravi način da se izrazite - naučiti italijanski jezik. Pa makar to bila samo jedna riječ, jednostavna i savršena kao što je pauza. Iskreno, ne bi nam škodilo da je češće koristimo.

*Upozorenje: IQOS nije proizvod bez rizika, jer oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne.