Posjetili smo Srbiju i otkrili bisere Dunava: Putovanje kroz prirodu i historiju Balkana
Sredinom ovog mjeseca imali smo priliku posjetiti nekoliko lokacija na istoku susjedne nam zemlje, koje se nalaze na prelijepom Dunavu, a prizori u kojim smo uživali ostavljali su bez daha. Bilo je to putovanje kroz dušu Srbije, a počeli smo ga sa Srebrenog jezera koje se nalazi dva sata vožnje od Beograda.
Srebreno jezero – ogledalo neba i spokojnog duha
Putovanje je počelo na obali Srebrnog jezera, smještenog nedaleko od Velikog Gradišta, dva sata vožnje udaljenog od Beograda. Ovo vještačko jezero, nastalo pregrađivanjem rukavca Dunava, danas je jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u Srbiji – i to s razlogom.
Obale su uredne, sa šetalištem idealnim za jutarnju kafu i lagane šetnje, a mnogi posjetioci dolaze ovdje da uživaju u kupanju, vožnji pedalina i biciklističkim turama uz jezero. Tu su i prelijepi zalasci sunca koji doslovno oboje površinu jezera u srebrenu boju, a otuda i naziv Srebreno jezero.
Tvrđava Ram – čuvar Dunava
Samo nekoliko kilometara dalje, nad Dunavom se uzdiže tvrđava Ram – zidine koje kao da šapuću priče starih vremena.
Srednjovijekovna Ramska tvrđava sagrađena je 1483. godine po naredbi sultana Bajazita II – djeda Sulejmana Veličanstvenog. Iz ovog perioda potiče legenda prema kojoj je sultan Bajazit II, obilazeći svoje vojnike, zastao da se odmori na brežuljku sa koga se pružao lijep pogled na Dunav i suprotnu ugarsku stranu.

Sjedeći tako na prostirci – ihramu (kako glasi turski naziv za prostirku za molitve), on je zaspao. Kada se probudio osjećao se kao preporođen. Poslije je naredio da se na mjestu njegovog ihrama sagradi tvrđava, koja je po ihramu i dobila ime.
Ova tvrđava je pravi primjer osmanske vojne arhitekture, a nedavno je u obnovljena te je sada prava atrakcija, a mi smo posebno mogli uživati jer smo u tvrđavu stigli baš kada se spremala "vođena tura" kakvoj dosad nismo svjedočili.
Naime, lokalni glumci su se pobrinuli da nam kroz interpretativnu turu pod nazivom "Ramski košavski vremeplov" približe historiju i značaj ovog mjesta, kao i brojne događaje kojima je ono svjedočilo.
Tako smo imali priliku od rimskih vojnika, sultana Bajazita II, austrougarskog vojnika i Vuka Karadžića čuti različite priče o historiji i značaju ove tvrđave.
Dok stojite na zidinama i gledate kako Dunav protiče ispod vas, ne možete da se ne zapitate koliko je vojski prolazilo tim putem i koliko je karavana stajalo na ovom mjestu. U tom trenutku, historija nije daleka – ona je oko vas.
Golubačka tvrđava – srednjovijekovni biser na ulazu u Đerdap
Nastavljajući uz rijeku, sljedeća stanica bila je spektakularna Golubačka tvrđava, građena od 1280. do 1320. godine. Smještena na samom ulazu u Đerdapsku klisuru, ova srednjovijekovna utvrda doslovno izlazi iz stijene i dodiruje vodu. Restauracija, u koju je uloženo otpriilka osam miliona eura, je urađena vrhunski – staze, kule, mostići, sve vodi u vrijeme vitezova, trgovaca i opsada.
Tvrđava ima osam kula, a posebno je impresivna "Šešir kula", koja je takav naziv dobila zbog oblika svog vrha. Sa svih kula se pruža panoramski pogled na Dunav, klisuru i brodove koji i danas plove ovim važnim evropskim plovnim putem.

Ono što nas je šokiralo, jeste informacija koju je s nama podijelio naš vodič, koji je kazao da je prije deset godina kroz ovu tvrđavu prolazio magistralni put.
Proteklih godina, uz gore pomenuta ulaganja, magistrala je izmještena pored tvrđave i sada u njenim zidinama mogu uživati posjetioci koji u velikom broju stižu na ovaj lokalitet.
Tvrđava je sada podijeljena na nekoliko zona prema stepenu fizičke spremnosti posjetilaca – pa možete birati hoćete li u laganu šetnju ili pravi mini-avanturistički uspon.
Na ovom mjestu Dunav ima širinu od nestvarnih šest kilometara, a onda se bliži Đerdapskoj klisuri i kreće se sužavati sve do stotinjak metara širine.
Nacionalni park Đerdap – priroda koja oduzima dah
Odmah nakon Golupca, ulazi se u Đerdapsku klisuru – poznatu i kao Gvozdena kapija Evrope. Nacionalni park Đerdap je pravo čudo prirode: najduža i najveća klisura u Evropi, koja se prostire duž više od 100 km toka Dunava, a ova čudesna rijeka je na ovom mjestu duboka čak 92 metra.

Kada smo uz pomoć rendžera Nacionalnog parka Đerdap stigli na vidikovac Ploče, ispred nas se ukazao nevjerovatan pogled na klisuru na samoj granici Srbije i Rumunije. Vazduh je ovdje poseban – mirisan, pun kiseonika, sa šumom ptica i vjetra koji nosi riječne mirise.
Za ljubitelje planinarenja i prirode, Đerdap je raj, a rendžeri ovog nacionalnog parka ispričali su nam i brojne zanimljive priče dok smo se vozili prema vidikovcu.
Najzanimljivija je priča o risu kojeg su prošle jeseni pronašli povrijeđenog pokraj puta prema vidikovcu, pošto ga je neko od posjetioca udario automobilom.
Tada su oni uz pomoć doktora uspjeli da se pobrinu za povrijeđenog risa i spase ga, nakon čega je nekoliko mjeseci bio u zoološkom vrtu, da bi uslijedio povratak u njegovo prirodno stanište.
Manastir Tumane – mjesto vjere, tišine i čuda
Iz Đerdapa smo se zaputili prema svetom mjestu za brojne vjernike pravoslavce. U tišini guste šume, skriven među brežuljcima, nalazi se manastir Tumane. Kažu da ovdje dolaze oni koji traže mir, iscjeljenje i odgovore. Manastir je posvećen svetom Zosimu, a monah nam je ispričao nekoliko priča o čudima kojima je on svjedočio.

Pored manastira protiče tihi potok, a malo dalje nalazi se isposnica Svetog Zosima, uklesana u stijenu, a pored je navodno ljekoviti izvor vode. Ljudi ostavljaju poruke, molitve, slike – i odlaze s vjerom da nisu sami. Bez obzira na to da li ste religiozni, ovo mjesto ima moć da vas umiri i nadahne.
Lepenski vir – kolijevka evropske civilizacije
Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je obilazak Lepenskog vira – arheološkog nalazišta koje svjedoči o životu ljudi na ovim prostorima prije više od 8.000 godina. U modernom muzeju pod staklenom kupolom čuva se originalno mjesto naselja, sa rekonstrukcijama kuća i karakterističnih ljudskih figura – antropomorfnih skulptura koje su i danas zagonetka za naučnike.
Gledati direktno u ostatke jedne od prvih urbanih zajednica u Evropi, uz rijeku Dunav koja i dalje teče istim tokom kao tada – neprocjenjivo je iskustvo.

Ovo arheološko nalazište otkriveno je 1965. godine, prilikom priprema za izgradnju hidrocentrale Đerdap, a zbog iste je pronađeno naselje izmješteno na sigurno, pošto je originalna lokacija potopljena jer se nivo Dunava nakon izgradnje hidrocentrale poidigao za tridesetak metara.
Posjetitelji Lepenskog vira imaju priliku pogledati i petnaestominutni dokumentarni film iz vremena kada je otkriveno ovo arheološko nalazište.
Beograd – energija koja nikad ne spava
Na kraju puta – Beograd. Grad koji spaja staro i novo, orijentalno i zapadno, urbano i tradicionalno. Šetnja Kalemegdanom pri zalasku sunca, kafe uz rijeku na splavovima Save i Dunava, noćni život koji traje do jutra...
Noćni život smo ovaj put ostavili po strani te smo posjetu glavnom gradu Srbije iskoristili za obilazak Kuće cvijeća, gdje je sahranjen Josip Broz Tito, palate umjetnosti Madlena, Narodnog muzeja i Muzeja Jugoslavije.
Nezaobilazna je bila i šetnja Knez Mihailovom te obilazak Kalemegdana, čime je naša posjeta Srbiji i završena.
Zašto baš istočna Srbija?
Jer je autentična, netaknuta i gostoljubiva. Jer ovdje nećete sresti horde turista, ali ćete pronaći prirodu, historiju, kulturu i ljude koji će vas dočekati raširenih ruku. Ovo putovanje je još jednom podsjetilo koliko malo poznajemo bisere koji su nam na dohvat ruke.
Ako tražite rutu za putovanje koje će vam ostati urezano u srcu – istočna Srbija vas čeka.