Neobična tradicija
9

Groblje na kojem se ljudi smiju: U rumunskoj Sapanti na krstovima su šale, tračevi i prizori iz života pokojnika

Piše: N. O. |
Sapanta, Rumunija (Foto: Shutterstock)
Sapanta, Rumunija (Foto: Shutterstock)
Poslušajte članak
U selu Sapanta u rumunskoj pokrajini Maramureš, blizu granice s Ukrajinom, nalazi se groblje koje posjetioci napuštaju s osmijehom. Na Veselom groblju (Cimitirul Vesel) nema sivih nadgrobnih spomenika. Umjesto njih stoji više od 800 drvenih krstova s naslikanim prizorima iz života pokojnika i duhovitim natpisima na lokalnom dijalektu.

Groblje je djelo lokalnog majstora Stana Ioana Patraša (1908–1977). Rumunski list Puterea navodi da je nastalo 1935. godine. Patraš je potjecao iz porodice s dugom tradicijom rezbarenja u drvetu i do 1977. napravio je oko 700 krstova na dva groblja u Sapanti. Krstovi se prave od hrastovine.

Natpisi su pisani u prvom licu, pa pokojnik prolazniku sam priča svoju priču. Patrašov nasljednik Dumitru Pop Tincu objasnio je za rumunski Jurnalul da je svaki krst jedinstven: majstor poznaje pokojnika, bira prizor i sastavlja tekst.

Mali grijesi se pritom ne prešućuju. Na jednom krstu piše da je pokojnik volio konje, ali i sjediti u kafani pored tuđe žene. Jedan od najpoznatijih natpisa posvećen je nečijoj punici. Ima i tragičnih prizora: vojnika kojem odsijecaju glavu i mještanina kojeg je udario kamion.

Plava boja iz Sapante

Svaka boja na krstovima ima značenje: zelena označava život, žuta plodnost, crvena strast, a crna smrt. Sve su postavljene na tamnoplavu podlogu nazvanu po selu. Patraš je vjerovao da ta plava predstavlja nadu i slobodu. Prema pisanju Putere, boja je izuzetno otporna na vremenske uslove, a tačan recept majstori čuvaju kao tajnu.

Sapanta, Rumunija (Foto: Shutterstock)
Sapanta, Rumunija (Foto: Shutterstock)

Postoji i teorija o porijeklu ovakvog odnosa prema smrti. Prema njoj, Patraš je ideje crpio iz kulture Dačana, koji su smrt doživljavali kao društveni, radostan događaj.

Tradiciju nastavljaju nasljednici

Nakon Patraševe smrti zanat je preuzeo njegov učenik Dumitru Pop Tincu. Prema pisanju rumunskog Adevarula, Tincu je od 1977. vodio majstorovu radionicu, a do 2020. bio je čuvar Memorijalne kuće Stan Ioan Patraš. Umro je u decembru 2022. godine u 67. godini, nakon što je 2021. proglašen "Živim ljudskim blagom". Za svoj posao govorio je da spaja tri zanata: kiparstvo, slikarstvo i poeziju.

Danas krstove prave Gheorghe Stan Coltun i Stan Ioan Patraš mlađi, praunuk osnivača groblja i Tincuov zet.

Groblje okružuje šarenu seosku crkvu u centru Sapante, a memorijalna kuća majstora Patraša udaljena je oko 200 metara. Unutra su tradicionalni predmeti, dio njih Patraševi radovi, a iza kuće je njegova stara radionica.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Možda vas zanima