Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: Planira ga pretvoriti u turističko odredište
Naime, Kao dječak, zajedno s roditeljima, Pero je otišao u Njemačku, gdje je izgradio svoj život, stekao obrazovanje i uspješan biznis. Iako je u Augsburgu imao siguran život, nešto ga je uvijek tjeralo da se vrati u svoj rodni kraj.
Nakon rata, Postinje je, poput mnogih drugih sela u Bosni i Hercegovini, polako opustjelo. Mnogi mještani, raseljeni širom svijeta, počeli su prodavati svoje kuće i imanja. Kada je Pero primijetio kako se njegovo rodno mjesto polako prazni, odlučio je poduzeti korak.
S velikom ljubavlju prema svom selu, prodao je svoj dom u Njemačkoj i sav uloženi novac usmjerio na otkup svih nekretnina i zemljišta koja su bila na prodaju. Na taj način, postao je ključna figura u obnovi i revitalizaciji Postinja.
"Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovo u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi", ističe Pero dok pokazuje prostrana polja gdje je kao dječak čuvao krave.
Naime, njegov plan nije samo povratak u Postinje, već i stvaranje nove budućnosti za cijeli kraj. Pero planira razviti seoski turizam, odnosno etno selo, transformirajući Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele bijeg od gradske gužve i uživati u miru i prirodi. Za ljeto ove godine, planira urediti 40 prenoćišta, namijenjenih za domaće i strane turiste.
"Život u tišini, prirodi i s autentičnom pričom ono je što ljudi danas traže, a mi to imamo", kaže Pero, dodajući da ako sve bude išlo prema planu, uskoro će i sam trajno živjeti u Postinje.
Iako Pero nije sam u ovom projektu, podršku mu pruža rođak i prijatelj, Dragan Balta, koji trenutno radi u Švicarskoj, ali već sada mašta o povratku u Postinje.
Dok Pero i Dragan grade budućnost za Postinje, njihova djeca već dolaze u selo na odmor, a ukoliko uspije ostvariti svoju želju naglasio da njegov sin, nevjesta svakako imaju želju vratiti se s djecom. U njima on vidi nastavak svoje priče i nadu da će se i drugi, raseljeni širom svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u penziji.
Za kraj, Pero se sjeća vremena prije rata kada je selo Postinje imalo oko 120 stanovnika. "Tada je bilo života u selu, a sada se nadam da ćemo uspjeti vratiti taj duh i ponovno oživjeti ovo mjesto", zaključuje Pero.