Osnivačica Bejrutskog maratona May El-Khalil u Sarajevu: Želimo ujediniti ljude kroz trčanje

"Kako bismo postigli naš cilj organizovali smo posebne programe trčanja, posebne tipove utrka, povezali smo se s drugim maratonima, organizovali utrke za ljude sa poteškoćama u razvoju i još mnogo toga. Sve to oduzima mnogo vremena tako da tim ljudi koji radi u organizaciji ovog maratona ima veoma malo vremena za odmor. Ipak, ono što nam daje snagu su pohvale koje dobijamo od zajednice i učesnika", kaže.

Trčanje kao instrument pomirenja

Objašnjavajući važnost i ulogu najvećeg trkačkog događaja na Bliskom Istoku kao instrumenta pomirenja, naša sagovornica kaže da je Bejrutski maraton trebao Libanu. Ističe da je svaki put kada se njena zemlja našla u nekom problemu, maraton bio tu da ujedini ljude i da mi pomogne da prebrode nedaće koje su ih zadesile.

"Kao nacija smo trčali za ujedinjenje kada je ubijen premijer Hariri. Trčali smo za mir kroz vladine blokade, kroz barikade demonstranata i kroz oružane sukobe. Mnogi potcjenjuju sport kao pokretač pozitivnih promjena u društvu. Liban je dokaz da trčanje može promijeniti svijest kao individualaca, tako i cijele zajednice. Vjerujem da sport, kao apolitičan događaj koji nema veze sa vjerom i nacijom učesnika, može doprinijeti dobrobiti zajednice", pojašnjava.

Za zalaganje za promociju sporta u društvu i jačanje ženskog poduzetništva dobila je nekoliko velikih svjetskih nagrada i priznanja, uključujući prestižnu švicarsku nagradu AIPS Power of Sport i Laureus Sport for Good priznanje 2011. godine.

"Svako međunarodno priznanje koje Bejrutski maraton dobije mi posvetimo Libanu. Misija nam je da naša zemlja bude prepoznatljiva u svijetu sporta i ponosni smo što smo u svijetu prepoznati kao maraton koji ujedinjuje različite ljude. Da biste istrčali cijeli maraton morate trčati tijelom, umom i srcem. Vjerujem da su ljudi u Libanu dosta srčani, veoma veseli te puni ljubavi i gostoprimstva", kaže.

Ključ uspjeha je imati cilj

Zanimljivo je da je May El-Khalil Bejrutski maraton osnovala nakon skoro pa fatalne saobraćajne nesreće zbog koje je bila u komi. Tokom dvogodišnjeg oporavka imala je 37 operacija, a doktori su joj rekli da više nikada neće moći trčati.

"Nakon toga sam počela razmišljati o maratonu za koji sam se pripremala, ali koji mi nije bilo suđeno da istrčim. Razmišljala sam o unutrašnjem miru kojeg mi je trčanje dalo, a sve ono što sam naučila dok sam trčala pomoglo mi je da ponovo prohodam. U to vrijeme Liban se tek počeo oporavljati od građanskog rata i vjerovala sam da mojoj zemlji, kao i meni, maraton može pomoći da prebrodimo teške trenutke. Tako je nastao Bejrutski maraton. Uslijedile su neprospavane noći, skupljanje novca i ispunjavanje svih kriterija kako bi maraton bio održan. Ali kada čovjek nešto voli i kada se tome u potpunosti posveti ništa nije teško. Pozvala sam mnogo ljudi na prvi maraton, a oni koji su se odazvali imali su samo riječi hvale", prisjeća se.

Filozofija uspjeha ove inspirativne žene, čija priča svima može poslužiti za stvaranje bolje društvene stvarnosti, je imati cilj.

"Moja omiljena izreka je 'Ako ciljate prema mjesecu i promašite, ipak ćete završiti među zvijezdama. Nemoguće je mjeriti uspjeh ako nemate cilj i nešto čemu težite. Ako imate cilj onda imate nešto što vas pokreće, nešto zbog čega nećete odustatiti i kada ne uspijete, nešto što će vas natjerati da slavite male pobjede. Tako ćete pratiti svoj napredak i na kraju ćete uspjeti", kaže na kraju razgovora May El-Khalil koja nastavlja živjeti misiju Bejrutskog maratona i ujedinjavati ljude kroz trčanje.